utorak, 26.12.2006.
I Feel You
Danas imah sms konverzaciju sa Dragom.
Mojom Dragom.
Prijateljicom, jel.
Svaka u svojoj kući, svaka sa svojim klincem/klinkom; čekamo da prođu blagdani jer nam strahovito ide na živce to kolektivno ludilo i opća histerija.
"Treba nać' sittericu i otić na cugu"
"Ne. Treba nać' sittericu preko noći i otić na cugu"
"Ne. Treba nać' sittericu preko noći i ubit se od cuge"
"Da. Treba nać' sittericu preko noći, ubit se od cuge i onda onesvijestit."
Tako razgovaraju dvije majke dvoje prekrasne dječice.
Razgovarale mi o dočeku Nove. Naravno, ne idemo nigdje, ne planiramo ništa.
Moje mace neće biti, tako da soliram, kao i ona.
"Jebiga, Draga, obući ću se u svoj outfit, sjest pred komp, uzet butelju vina i slavit sa ekipom."
"Sa kime?"
"Sa ekipom, Draga. Valjda će bit još netko poznat online a da neće ići nigdje, jebemu."
"Bit ću ja. Onda ćemo chatati."
I što reći na sve ovo?
Koža, korzet, mreža i štikle.
Depeche.
Vino.
Komp.
Ja sama sa sobom.
Iskreno, nekako mi se čini da će mi biti dobro.
Ali... falit će mi maca moja. Moja mala mazo-mazna maca.
