nedjelja, 24.12.2006.
Freelove
..there's no place like home..
Kako da ne.
Ponekad je to istina, ponekad baš i nije.
Opet ću malo o ovoj kolektivnoj histeriji zvanoj predbožićno ludilo. Ili u skraćenici - PBL.
Gdje ćeš, što ćeš, s kim ćeš, kako ćeš.. kao da govorimo o masovnom grupnjaku, a ne o, jel, velikom - vjerskom - blagdanu.
Gdje - nigdje, što - ništa, s kim - sa sobom, kako - ručno...
Reče mi prijatelj moj dragi, virtualni doduše, no smatram ga bližim od većine koje poznajem u RL - reče da se osjeća hollow inside. Just like me.
He found the right word for expressing the emotion(s) accumulated inside his soul.
Ma mogu se smijati koliko želim, prilagoditi svakoj mogućoj i nemogućoj situaciji, mogu ekstatično vrištati od količine endorfina.. no opet. I dalje.. so fuckin hollow.
Mace mi neće biti neko vrijeme. Baš sam tužna ali istodobno i sretna zbog toga.
Tužna jer neće biti blizu mene.. no sretna jer znam da će uživati.
Kako je ponekad odvratno biti tako jebeno human, pun osjećaja za druge.
