nedjelja, 24.12.2006.
The Darkest Star
Mda. Predbožićno ludilo je u ushitu, na najvišoj točki parabole.
Užas i katastrofa.
Konzumeristička sranja posvuda - kupi, kupi, kupi....
A šta da kupim?
3 dana zaredom sam hodala gradom u potrazi za savršenim darom za macu. I našla sam ga.
Maca sretna, ja još više. Volim znati i osjetiti kako sam pogodila ono pravo, kako se osjeti moj touch.
A dobila sam svašta.. butelju vina, praline, par cd-a, par gaćica i čarapa..
A meni je to taaaako glupo, besmisleno. Nije mi žao novca, već mi je žao što ljudi se osjećaju zapostavljenima ako ima ne pokloniš neku pizdariju za neki "važni" blagdan poput božića.
A što slavimo? Isusovo rođenje? Jadan, slavimo njegovo rođenje, a nakraju je završio pribijen na križu.
Istina da bi neki robovi prodali dušu vragu da to dožive.. no on nije bio rob u tom smislu, bio je rob svojih uvjerenja zbog kojih je i završio tako.
Svi mi imamo svoje križeve, svoje breme koje moramo nositi.
Neki ga odlože postrance i nastave dalje tek povremeno se osvrčući na njega, dok drugi - poput mene - vječno nose svu svoju tugu s sobom, sva svoja razočaranja i neostvarene želje i ciljeve ne ostavljaju nigdje; već ih vjerno nose u onom ostatku srca što ga imaju u grudima.
jedna prigodna, onak depecheovska....
