Mistress Ninella : In My Room

srijeda, 13.12.2006.

Bottle Living

Srijeda. Prilično lijep i ugodan dan. Početak radnog tjedna je prošao, i još 2 dana do petka.

Ima divnih ljudi na ovom svijetu, tako iskrenih i otvorenih, koji sa srcem i dušom pristupaju svakoj sitnici, a kamoli nekoj većoj, značajnijoj stvari. Isto tako ima i onih parazita koji pokušavaju na sve moguće načine iskoristiti sve što se iskoristiti može, i povrh toga su em dvolični, em samodopadni i samodostatni.

Uvijek će biti onih koji će se smatrati pozvanima da komentiraju ono što ih se ne tiče, da guraju nos tamo gdje mu nije mjesto, da moraju sve znati i sve vidjeti.

Kako je to zamorno, naporno, iritirajuće....

I, kao šlag na kraju, takvi očekuj od nas normalnih da uvijek budemo nasmijani i dobre volje da sa lakoćom i bez suvišnih komentara ispunjavamo njihove sulude želje i fantazije.

E pa neće moći.

Lijepo im odgovoriš, na fini način spustiš na zemlju i dotični se nađu uvrijeđeni, jer, eto - netko im je rekao da je bilo dosta.

Ja sam skoro uvijek nasmijana, osim ako nisam u nekoj od svojih melankoličnih faza. Kad se osjećam sadistic, onda imam onaj divni, mračni, kinky osmijeh.. Kad se smijem, smijem se srcem i dušom.. Ali ne plačem.

Vjerujem da svatko na ovom svijetu ima sebi srodnu dušu, tzv. soulmate i da je samo pitanje vremena i malo sreće kada će se pronaći.

Svi mi tragamo za svojim savršenim opozitom, za nekim uz koga su i riječi suvišne, a sam pogled govori sve. Za nekim tko je sposoban iščitati emocije i misli iz neizrečenih riječi, za nekim tko zna prestati kada je to potrebno, za nekim tko je naš oslonac u svakoj milisekundi surove realnosti, za nekim tko je uvijek tu kada ga trebaš.

I znam da je to moguće.