Mistress Ninella : In My Room

petak, 08.12.2006.

Collared by Miss N. – Session No.4.

Collared by Miss N. – Session No.4.


Svitala je zora. On je ležao u polufetalnom položaju okrenut na desni bok. Otvorio je oči, nakratko pogledao oko sebe i sa osmijehom ponovo utonuo u san.
Spavao je u svom krevetu jedino ako Ona nije bila prisutna, tada mu je mjesto bilo na podu – u slučaju da se Ona poželi ustati, da svojim stopalima ne dotakne hladni pod.
Prošlo je par sati dok je slijedeći put otvorio oči. Bilo je kasno jutro, dan je bio hladan i siv, baš kako Ona voli.
Ustao se i prvo što je učinio, pogledao je na mobitel. Nema poruka, nema poziva.
„Čudno.Valjda ima posla.“ – reče tiho u sebi i krene si skuhati kavu. Pristavio je vodu i nastavio zamišljeno gledati u horizont ledeno sive boje sa Njom u mislima.
Dao se u analiziranje odnosa u kojem je on dao sebe – prepustio je svoje misli njoj, dao joj je na poklon svoj um, duh i tijelo.
Intelekt, to je ono što je Ona govorila da je bitno. Da nitko i ništa nije ravno ljudskom umu, inteligenciji i sposobnosti kreativnog ali i logičkog razmišljanja.

Bip! Bip!

Iz bespuća fantazije prenuo ga je dobro znani i toliko željeni zvuk. Poruka! Hitro se okrenuo i stao čitati.

„Budi spreman, u 17h sam po tebe. Idemo u šetnju.“

Opet taj divni osjećaj iščekivanja, sreće i strahopoštovanja. Kombinacija tih emocija njega je dovodila jedino do toga da se baci na koljena pred Nju i jednostavno bude sretan što uopće ima tu prvilegiju zauzimati to mjesto.

„Šetnja, rekla je. Kakva šetnja sad? Gdje? Kuda? Što ću obući? Jooooj….“ – zbunjeno je gledao oko sebe, još ne znajući što ga čeka.

Šetala je gradom i nezainteresirano promatrala ljude oko sebe.

„Bože, kakvi idioti. Hodaju, a ni ne znaju da su živi.“ - mislila je u sebi. Osluškivala je tuđe razgovore, većina se žalila na sve i svašta, ostatak je prepričavao tračeve.

„Ništa zanimljivo“ - pomisli Ona u sebi i nastavi dalje.

Ušla je u prodavaonicu nautičke opreme. Nakon začuđenog pogleda trgovca i kupaca, nastavila je prema odjelu sa lancima. Gledala ih je, mjerila i držala u ruci, u njoj se sve više pobuđivala želja da ih isproba na svojoj maci.
U jednoj ruci držeći lance, uzela je mobitel i poslala poruku maci da idu u šetnju.

„Haha, mogu misliti što sada radi. Stvor mali nespretni.“ – pomislila je u sebi, pritom se nasmijavši i tim činom zadobivši još poneki začuđeni pogled ograničenih malih ljudi oko nje.

Bilo je 10 minuta do 17h. Ona je trebala svaki čas doći. Gledao se nervozno u ogledalo, pazio da svaka dlaka bude na svom mjestu, da je savršeno obrijan i da mu Ona ne može naći grješku. Virio je kroz prozor na početak ulice ne bi li ju slučajno vidio kako dolazi. No, preduhitrila ga je.

Bip! Bip!

„Izlazi van. Neću te čekati dovijeka.“ – pisalo je.

„Koji idiot!“ – govorio je naglas dok je zaključavao vrata za sobom – „kakav sam ja idiot. Pa Ona je mene čekala!“. Izlazeći iz vrta, kroz glavu su mu prolazile misli „…otpustit će me..reći će da nije zadovoljna mnome…našla je boljeg roba…poklonit će me nekome…“

Ugledavši Nju kako stoji, misli su stale.

Kaos emocija – ljubav, strahopoštovanje, obožavanje, iščekivanje… Nije znao kako se ponašati, što reći. Bio je jedno veliko ništa.

„Da, da. I tebi dobar dan.“ – reče Ona pomalo razočarano što on nije uputio prvi pozdrav.
„Da, Gospodarice, dobar Vam dan. Nisam mislio…“ – započne on, no Ona ga je prekinula.
„Ma dobro, bilo bi čudno da ti uopće možeš misliti. Ionako razmišljaš kurcem a ne glavom, na taj način malo toga možeš pametnog smisliti.“

Osjećao se ništavno, kao mali trol, mali glupi mačić koji bezglavo srlja u nepoznato.

Šetajući, stigli su do šumarka, zapravo, to je bio zapušteni vrt jedna napuštene vile.
On se ogledavao oko sebe, ne znajući što sad Ona misli, da li je to neki piknik, da li ga čeka kakvo iznenađenje, da li ga tko promatra…
Spustila je torbu na tlo, začuo se zveket metala i njega prođe jeza.

„Bojiš li se?“ – upita ga Ona.
„Ne, Gospodarice.“ – odgovori on; znatiželja ga je razdirala i jedva se kontrolirao da ne upita što je to.
„Skidaj se. Odmah. Odjeću možeš ostaviti ovdje, nećemo nigdje ići i nećemo imati posjetu.“
„Kako? Pa, ovaj, hladno je, i, ovaj…“ – počeo je petljati.
„Dobro, hoćeš ili nećeš? Lijepo te pitam. Ili ćeš se sam skinuti ili ću te ja skinuti. A znaš da neću biti nježna. I onda se doma vraćaš gol.“ – nezainteresirano mu je odgovorila.
„Da, Gospodarice. Imate pravo. Oprostite mi.“ – reče i počne se skidati.

Nije bilo toplo, naprotiv, bilo je prohladno; nebo je bilo ledeno plavo-sive boje; tek povremeno bi se začuo cvrkut ptica i šum vjetra.
Stajao je gol u zapuštenom vrtu, pognute glave i poklonjenog srca. Ona je skinula mantil, a ispod njega je nosila kratku crnu kožnu haljinu bez naramenica i bez ukrasa, crne samostojeće čarape i crne čizme su upotpunjavale outfit.

„Stani kraj stabla. Budi mu okrenut leđima“ – reče, a on učini naređeno.

Otvorila je torbu i počela vaditi lance, njemu su se oči sjajile od sreće što je i ovaj dan on Njena omiljena igračka.
Vezala ga je lancima za drvo, on je stajao a ruke su mu bile priljubljene uz tijelo tako da nije bio u mogućnosti napraviti bilo kakav pokret. On je gledao oko sebe, pokušavao je vidjeti situaciju iz perspektive treće osobe, no nije mu išlo. Previše je uživao.
No, tako vezan, u potpunosti onemogućen za bilo kakav pokret osjećao je kako joj pripada u potpunosti.

„Maco, što je, nije ti valjda neugodno?“ – upita ga Ona.
„Ne, Gospodarice“
„Neudobno?“
„Nije, Gospodarice.“
„Nego kako je?“
„Savršeno.“
„Hoćeš reći da uživaš?“
„Da, Gospodarice.“
„Ne sviđa mi se to.“ – reče Ona i zalijepi mu par zvučnih šamara.
„Neću da uživaš. Želim da te boli.“ – nasmije se Ona i pljune ga u lice.
„Da Gospodarice. Radite samnom što god želite.“ – reče on, dok mu se njena pljuvačka cijedila niz lice.

Pljus!
Pljuss!
Pljusss!

„Ma jesam li ja tebe nešto pitala? Mislim da nisam. Zato šuti i da te nisam čula.“

Ona čučne i izvuče iz torbe lijepi, tanki i snažni whip.

„Otvaraj usta, stvore. Drži mi ovo.“ – reče Ona i stavi mu whip u usta – „nemoj da mu ostane otisak ili ogrebotina od tvojih zubi, jesi li me čuo?“

On potvrdno kimne glavom i nastavi stajati u iščekivanju Njenog slijedećeg poteza.
I stane ga Ona škakljati! Po trbuhu, rebrima, nadlakticama i bedrima – on je umirao, smijao se, izbjegavao koliko je mogao Njene prste…

Pljus! Pljusss“

Par žestokih šamara je prekinulo njegovo infantilno smijanje.

„Idiote jedan. Zar cijeli svijet mora čuti kako se ružno smiješ? Ma pogledaj se kakav si? Jadna dlakava, gola mala maca.“
„Kako bi bilo da te ostavim ovdje?“
„Kako bi bilo da te prepustim nekome da radi s tobom što hoće?“
„Kako bi bilo da taj netko bude muško?“

Gledao je u Nju, trnci su ga prolazili od svake Njene riječi, no nije se opirao.

„Kakav si ti idiot maco. Ni govoriti ne znaš. Ni za to nisi sposoban.“

Osjećao se jadno i poniženo, obožavao ju je no uistinu se osjećao kao mrvica.
Uzela mu je – bolje rečeno – istrgnula mu je whip iz usta i zamahnula.

Fiju!
Fijuu!!
Fijuuu!!!

Snažni udarci po bedrima su ga vratili u javu, nije bilo mjesto ni vrijeme za maštanje.
Gledala je njegova bedra, pulsirala su od boli, ostali su krvavi tragovi – no on nije i dalje ništa rekao. Nije mu SW ni pao na pamet.
Oslobodila ga je lanaca, a on je odmah iskoristio priliku da se protegne.

„Što sada izvodiš, ti mačketino neposlušna? Zar te opet trebam vezati?“
„Ne Gospodarice. Bit ću dobar.“ – reče on ponizno.
„To ćemo tek vidjeti.“ – reče Ona, slatko se nasmijavši.
„Klekni!“ – naredi Ona – „Otvori usta.“

On učini naređeno, i poslušno otvori usta.
Stavila mu je ballgag, zgodnu stvarčicu da ga ušutka ako slučajno poželi nešto reći.

„A sada na sve 4. Kao prava mačketina, prava mala droljica mačkica. Da te vidim kako se jebeš, maco. Da vidim kako se mace jebu u divljini.“ – podrugljivo mu se smijala.

Ona stane ispred njega, on ju pogleda i vidio je samo jednu stvar.
Monstruozno veliki strap on, naravno crne boje, mu se smiješio.
On razgorači oči, pogleda ju sa velikim upitnikom i molitvom za milost, no nije bilo povratne reakcije.
Pogledala ga je i rekla – „Taman za tebe. Kao po mjeri. Možeš ti to.“

Stala je iza njega, i prvo mu je anus namazala vazelinom glasno se smijući. Zatim ga je namjestila i počela ulaziti u njega. Strap je ulazio i ulazio, činilo mu se da nema kraja. Ogroman, dugačak i debeo, razdirao mu je sfinktere istodobno razdirajući ga od boli i ispunjavavši ga užitkom kakav malo tko osjeti.

„Koja ti ti droljica, maco. Jebeš se kao da to radiš svaki dan.“ – provocirala ga je.

Žestoko ga je nabijala, i on osjeti – erekciju!

„Zar je to moguće?“ – pomisli on u sebi.

„Hahahahaha, pa tebi se dignuo maco! Znala sam da će ti se svidjeti! Slijedeći put ćeš dobiti još veći pa ćeš još više uživati! Hahahhahahhahaaaaaa!“- smijala se Ona, očito uživajući.
I odjedanput stane i naglo ga izvuče i skine mu ballgag.
„Što joj e sada palo na pamet?“ – pitao se on, znatiželjan, ponižen i pokoran do srži.
„Na leđa maco. Smjesta. I otvori usta.“

On posluša zapovijed, a Ona čučne iznad njega i počne piškiti. Piss je tekao i tekao, on je gutao svaku kap koju je ispustila iz sebe.

Ona se ustane i reče: „Gotova sam s tobom za danas. Očekuj moj poziv.“

On gol, popišan i blatan, bolnog anusa i ponižen do boli, sa osmijehom je gledao u Nju i mislio kako njegova sreća nema kraja.



written & experienced by Miss N.