srijeda, 06.12.2006.
Inner Thoughts 1
Svi mi imamo svoje živote, više ili manje vanilla, koji se događaju i razvijaju više manje po našim planovima.
Na neke stvari i okolnosti ne možemo utjecati, to je jedan ljudski faktor gluposti i nepredvidivosti.
Ima li tko one trenutke u životu kada u najobičnijoj konverzaciji sa više manje nepoznatim ljudima otkrijete da su - barem djelomično - upoznati sa bdsm-om ili fetishizmom? Ja osobno često koristim izraze poput spank, vanilla, itd u najobičnijoj komunikaciji, pa makar to bilo i u dućanu. One s kojima imam intenzivnu komunikaciju trudim se upoznati sa tim drugim dijelom mojeg života jer to jesam ja, to je ono čemu je moj mentalni sklop posvećen, ono što je moja nit vodilja...
Bilo je robova, submissive male posvuda, svi se redom nudili (i još uvijek se nude) za upotrebu itd.. no to je tako besmisleno, pointless....
Što će mi netko koga ne poznajem?
Što će mi netko tko mi ne znači ništa?
Što će mi stvar bez mozga, bez svojega "ja", bez osobnosti?
Moja maca je tu, moj divni mali stvor, ponekad neposlušan i zaigran, no meni drag. Čak i više od toga.
Tko kaže da Domme nemaju osjećaja? Tko kaže da su Domme osobe bez srca, bez emocija; hladne i proračunate?
Ok, ponekad sam i ja takva, no ne prema maci.
To nije igra, bdsm nije igra.
Switchevi, povremeni izletnici u taj Svijet su mi ... kako da ih opišem.. nedefinirani...
Previše misli, premalo vremena, previše riječi a samo deset prstiju na tipkovnici....
Eseji i inner thoughts.. u nastavku slijede.. jednog dana....
