... o životima za koje nismo ni znali. 26. 06., njen dan rođenja se slavi kao svjetski dan shizofrenije. A Uliks je po istraživanju New York Timesa, najbolja knjiga 20. stoljeća.
|
Ja volim okupljanja, a s time volim i vjenčanja. Zapravo šta onda očekujem? Mislim da ću s curama morat otić na kolače u neku slastičarnu ili kod Anuk na šank. Poslije na plesnjak, i jutro završit s bolnim nogama. Paloma će možda doći navečer kad budem brisala suze od smijanja kad budemo prepričavale izlazak. Zapravo serem, hoće li me tko pozvati na neko vjenčanje? :)
|
Strpajte me u prostoriju nepoznatih ljudi, i sigurno je da ćete uskoro čuti moj glas. Stavite me na tribinu i sigurno ću nešto reći. Bacite me na bilo koje predavanje o nećemu (osim o upotrebi slova Č i Ć jer sam tu debil do ibera), i nakon uvoda 'Imate li pitanja?', velika je vjerovatnost da će moja ruka uskoro biti u zraku. I uvijek si kažem, nije mi pištolj ispred face, reći šta misliš, i idemo dalje. Javne nastupe svedem na minimum, ne može mene nitko smatrati mutavijom ili glupljom nego što ja sama mislim da jesam, ali me nitko ne može smatrati i sigurnom i kompetentnom, ako si ja sama tako ne mislim. Neš me zajebati s jednim, 'Ajde uzmi zraka malo.' Pa i uzela sam ga, zato ti to sve i govorim.
|
... neka igre nadmetanja počnu. I trenutno je solo. Spreman za nove muško-ženske pobjede.
|
Subotom se volim, ako sam u mogućnosti, zaletiti do Varteksa na trgu. Volim ući unutra i onjušit miris parfema, proći pokraj kozmetike, prijeći pogledom preko manikurki i sjurit se na donji kat. Na gornjem baš nemam šta raditi. Mada ... I onda se okrenem i krenem prema donjem katu. Moja liga, prvo čokolada onda prema L'Orealu. Lijepo je imat ružičaste usne i snove, ali što je provjereno, provjereno je.
|
Počeci drhturenja. Laf me prvi natjerao na nešto što nisam mogla kontrolirati i što mi je postalo glavno kemijsko predkazanje prema nećemu što se dogodilo godinama poslije...
|
A prljavih mozgova. Ne ne, nećemo o toj temi. I otpuhnut dim na sve koji mi žele održat popovanje kako je to loše. Hvala, znam, ali gušt je gušt.
|
Zadnjih par tjedana imam statiku u životu. Zapravo stvari mi ne mogu biti hektičnije, ali sve je organizirano i mora biti po špagi, jer trenutno druge nema. Domino efekt bi bio da izgubim jedan konac. I koliko sam skopčala, planovi mi nisu skloni mijenjanju sve do listopada. Čim počnem razmišljat o velikim stvarima ispred sebe, napravim si koaliziju u glavi, zato je bolje u danima poput ovoga, koji će uskoro dosegnut svoj zenit, prebacit misli na male stvari. Ne mari za male stvari i ostat će male stvari. Na kojima mogu napuniti baterije, ako se fokusiram samo na sebe.
|
Ja sam knjigoljubac, ali mainstream me ne zanima. Vjerovatno ja zato nikad ne bi ni bila nominirana za Nobelovu iz književnosti, ali ja ni nisam književnica, već samo osoba koja iz knjižare voli izaći s osmjehom na licu. I to je ono što ja osobno smatram definiranim ukusom.
|
Koliko puta ste se našli u situaciji da ste kod nekoga, i da je sve fino pripremljeno ispred vas, ali vi jednostavno ne možete uzeti još jedan kolač, šnitu torte, čašu soka, pola praseta, (alkohol isključen iz priče)? Ali ako se nakon trećeg 'ne bi, hvala' osjetim poput groznog čmrljavog kukca koji ne želi više jesti, a šta drugo mogu nego za pola sata reći: 'E fino, baš mi se sad sve sleglo. Vrijeme je za novu rundu.' A pogled domaćice će uvijek biti odobravajući.
|
Prije nekih par mjeseci sam konstatirala da teško spavam na svom krevetu. Krevet je novi, prostran, tvrd, ali jednostavno nešto na njemu, u njemu meni nije odgovaralo. Ja to sad nazivam konstruktivnim neredom, da ne bi morala objašnjavati da je to zbog podzemnih voda. Ako kažu stari, ako kaže Gospodin Od Vode, i ako kaže moj san pravednika, onda mora da u nećemu je stvar. Neću kontrirat, možda mi se dogodi da jednom ispod tih svih podzemnih voda naletim na naftnu žilu, pa ćete onda čitat o meni i mom bogatstvu, e a onda se sigurno nećete smijati.
|
Znam dva jako dosadna para. Svaki put kad ih vidim, neizostavna reakcija mi je preokretanje očiju, ne mogu si pomoći. No, ne kužim takve parove. Ajde jebote malo otkači.
|
Ne, neću tupit o Severini, daj nemojmo biti dosadni s tom ženom. Škic škic prema objektu moje pažnje. No, ne mogu svi imat Mango, neki se moraju zadovoljit i Pradom. Pa dokle? A ono, do besvjesti i nazad, ako se besvjest može mjeriti. :)
|
U moju kuću. Jacques Prevert
|
Svatko od nas ima neka svoja mala obilježja, koja su svojstvena i smiješna sama po sebi, i onda kad se sjedne za stol, počne se o tome pričati. Nekad krenu i u lovačke, ali zaustavimo ih na vrijeme. Ali iza druge čaše vina, te pojedinosti su postale presmiješne, pa smo rekle da je bolje natočiti još, da vidimo kud će nas treća odvesti...
|
Već laganih deset generacija klinaca iza mene aktivno izlazi van. Neke nove priče su u trendu. I frizure, mogućnosti, blogovi, razmišljanja i izrazi. Neki novi klinci. Čru, tako čru.
|
Ne volim kad se ljudi svađaju na cesti. Osobito ne volim kad se parovi svađaju na cesti, gdje Ona upire prstom, a On s podsmjehom ispuhuje dim. Ne obadaju ih drugi ljudi. Daj da ih obadaju, da se ne bi komični blogovi pisali o njima.
|
Volim se družiti s ljudima, a honorarni posao beer hostese iziskuje aspekt socijalnosti i brbljavog jezika. Cheers, a šta ću drugo s tom pivom. Ja ih svejedno dobivam besplatno.
|
Nisam sportski fanatik, u biti uopće nisam sportski nastrojena. Niti pratim sport, niti me previše zanima, niti sam se njime ikad bavila. Tenis sam zavoljela samo zbog jednog razloga: Carlos Moya. Ipak, počeo mi se sviđati. Mada, ono, nije da je to najbitnija sporedna stvar na svijetu.
|
Kao i svaki veliki zaljubljenik u književnost, Kunderu volim imati kao svog suputnika. Tko su se pronašao u ovome, dobro je. Dišeš još, zar ne?
|
Nisam se nikad bojala mraka, niti biti sama doma, ali sam se uvijek bojala Čarli Čaplina na ljuljački. Ali Čarli Čaplin je ostao standard. Klasika. Samo što u današnje vrijeme kad mi se javi, pitam ga mogu li s njim. Pa se njišemo zajedno. Pa mi bude muka ujutro, no, ne želim mu to priznati. Ali priznajem da ne gledam njegove filmove. Neće on dobiti i ovce i novce.
|
Kako s vremena na vrijeme puknem na neku glazbu, jedno od najboljih sjećanja i ujedno najbolji rođendanski poklon ikada, mi se dogodio prošle godine. Bilo je to sučeljavanje licem u lice s idolima, zvanima Thievery Corporation. I kroz moj Cosmic game, dan je ostao zabilježen kao jedan od žešćih u 2005toj. Možda je mogao biti i bolji, ali nedovršene priče su ipak najbolje.
|
I onda tri koraka nazad. Psihologija. Ne telepatija. Svi su ljudi jednaki. Neki su ljudi jednaki. Svi su ljudi različiti.
|
''Tip koji nam je odvratan, hoda ulicom. A tip koji mi je odvratan još uvijek hoda ulicom.
|
Išla sam u čisti ženski razred. Gimnazija, ali te generacije nije bilo jako puno dečki, te su 28 cura odlučili strpat pod jedan krov. Razred do je dobio mix varijantu. Ali nas je bilo 28 ženski. Poslije našeg odlaska, profesori i ravnatelj su odlučili da smo zadnja takva generacija. Ma mislim dobro je to i ispalo. Kad me Sean the Emigrant prvi put (po)ljubio, slijedećih 5 dana sam grgljala Hexoral da bi mi se smirila upala zubnog mesa. Vrlo nezaboravno. A i bilo je, jer čovjek zna svoj posao. Ali zubi su mi još svi na broju. Ma čisti falkon.
|
Ja sam tip osobe koja može jako puno popiti. Vode. Neki kupe pola litre Jane, za cijeli dan, ja trebam onu od litru i pol, i to salijem u sebe za nekih cirka 10 minuta. A dečki? E to je druga priča. S njima se dijeli piva ili amaro, a kad je to u pitanju drugačija su gledišta. Mirnija. A i o alkoholnim dečkima mi je ipak kulturnije pisat nego ako počnem o alkoholnim curama. Mislim da bi me editori bloga morali cenzurirat.
|
Visoka sam za curu. 180 da budem preciznija. I problem mi je naći odgovarajuću cipelu za svoje duge i uske tabane. I nema trajnog rješenja i modela za to, ali dok sam u potražnji za njima, uvijek naletim na dobre tete prodavačice. Nema do Šimeckog, ma nema do svih onih starih trgovina gdje su nekad mjerilo obuće bile borosane.
|
Pogledala sam Brokeback mountain. Film je ugodan i oku i uhu. Texas, 70tih godina. Mada ne vjerujem da je i sada situacija promjenjena, ipak su to puritanci, samo možda onaj cowboy koji voli svog cowboya ovih dana mora tražiti sjenik, štagalj viška. Ali bolje da se o tome govori, nego da se šuti. Iako je to Divlji zapad. Ali opet, a šta točno nije?
|