Visoka sam za curu. 180 da budem preciznija. I problem mi je naći odgovarajuću cipelu za svoje duge i uske tabane. I nema trajnog rješenja i modela za to, ali dok sam u potražnji za njima, uvijek naletim na dobre tete prodavačice.

U svojoj kolekciji cipela imam i marte i šubiduzice i neizostavne artice i vansice i starke, ali naginjem i ka pačoticama, visokim crnim štiklama s ubitačnom petom, udobnim guliverkama, urbanim čizmicama. No u ni jednoj od tih trgovina nisam osjetila ono što sam osjetila u dobrom starom Šimeckom.

Ta trgovina mi je neizostavna u mojim kupovinama. Najviše možda zato što je dosta podcjenjena, kao i Peko ili Planika, a unutra, oni stvarno imaju zavidan izbor cipela. I to po fenomenalnim cijenama. I ja uvijek u tim trgovinama naletim na žene koje su kompletno 'tu', spremne da ti pomognu i možda ispričaju kako im je kćerka upravo diplomirala, kako jedva čekaju da na prozore stave cvijeće, kako je sunce izašlo (ili snijeg pao, veljača, ožujak... prevrtnjački mjeseci), eh eto nas u još jednom proljeću.
'Gospođo, jel imate možda veći broj,' dodajem ja uz smiješak i mali grč na licu, jer ako nemaju, eto mene ponovno na ničemu.
'Ma, naravno da imamo. To vam je prošlogodišnji model cipela. A mladi ih vole. Dobre su za ovo vrijeme.'
'180 kuna kažete?'
'Da, ali vam je još popust. Bilo ih je u skladištu, pa da ih se rasproda. 30 posto dolje su.'
'Odlično...', i okrećem pogled prema izlogu, a tamo još jedne prekrasne, male, ugodne, totalno za šetnju po gradu. 'A ove...?' pitam ja s totalnom strepnjom.
'Ma vidite gospodična kak ste pogodili. Ostao je samo jedan veliki broj. A i bile su vam 150, sad su 90 kuna.'
I vadi ona to sve iz kutija, i stavlja ponovno sve nazad. Stavlja u vrečice, a ja kupac, presretna.
'Hvala vam lijepa gospođo. Ajte doviđenja.'
'Đenja, gospodična.'