Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/minervariranje

Marketing

11 igrača, gol, šta?

Nisam sportski fanatik, u biti uopće nisam sportski nastrojena. Niti pratim sport, niti me previše zanima, niti sam se njime ikad bavila. Tenis sam zavoljela samo zbog jednog razloga: Carlos Moya.

U srednjoj su me, iako sam viiiiiiisoka, izbacivali iz odbojkaških ekipa. Nikad nisam bila jedna od onih koje su osvajale školske turnire, ja sam bila jedna od onih koje su znale super servirati i to je to. Igrati, njente. Više sam bila od zajebancije sa strane. Na faxu sam znala biti u svim ekipama (jer treba sudjelovati): rukomet, odbojka, veliki nogomet i mali nogomet. Ja sam samu sebe prozvala Maskota, nije da mi i par drugih ljudi to također nije naznačilo. Tijekom ljetnih mjeseci, zbog kašete piva sam igrala na uličnim turnirima, općenito dan iza toga, se budila s težom glavoboljom, nego s muskulfiberom. Nitko od mojih nije previše zainteresiran za sport, sportske stranice, kladionice, i 'plava boja dunava, bijela boja golubice, il nečega' nisu zaživjele u mojim pjesmama, živjela sam u sportskom neznanju, sve dok nije došao On. Sean the Emigrant.

- 'Kako to misliš 35 zemalja u 8 godina?'
- 'Pa volim nogomet. Volim sve sportove. Ali Dinamo je Dinamo. Nogomet mi je omogućio da puno putujem, da upoznam puno ljudi, i da vidim tekme.'
- 'Nogomet?'
- 'Da, nogomet.'
- 'A tuče, ta sranja?'
- 'Pa nisam više klinac. Nogomet je sport, gušt. Pa ti si agresivnija od mene.'
- 'A čuj..', razlio mi se osmijeh.
- 'Vidi, mrzim svaki oblik nasilja. Nagledao sam ga se. Nema poante.'
A ja sam ponovno prebacila pogled na njegovo desno rame. Trepnula par puta, morala sam se nasmijati, od srca. Samoj sebi, najviše.
- 'Pa ima i pleter i boje na sebi. A to ne vidiš, ha? Samo se ti smij budalo, bit će tebi smijeha.'
- 'O pa mazo, tome se uvijek i nadam', dodala sam prije no što je počela nova runda vodoravnog nadmudrivanja.

Meni se otvorio novi horizont. No nije mi baš bilo sve jasno. Morala sam se pod hitno konzultirati s frendovima. U dva tjedna sam dobila instrukcije o nogometu, bila sam si smiješna jednom. Na nekom tulumu, cure na katu raspašoj, ja dolje s dečkima gledam tekmu sa Islanda, Sean the Emigrant tamo negdje izašao iz gejzira, pa se razlio po tribinama. Popizdili su samnom. 'Kak su tako svi plavi. Eeee, ste skužili kak im sva prezimena završavaju na –sson.' 'Da, jebote Menervna, skužili smo.' 'Malo ste iziritirani, primjećujem? Malo testosteron vrije?' 'Ako me još jednom nazoveš testosteron tijekom ove utakmice...' 'Vidi, vidi goooooooool.' 'Ma nije gol! Jebote, je goooooool!! A, u kurac, Menervna.' Ja sam si bila zadovoljna.

Ipak, počeo mi se sviđati. Mada, ono, nije da je to najbitnija sporedna stvar na svijetu.


Post je objavljen 12.03.2006. u 08:30 sati.