Ja sam tip osobe koja može jako puno popiti. Vode. Neki kupe pola litre Jane, za cijeli dan, ja trebam onu od litru i pol, i to salijem u sebe za nekih cirka 10 minuta.
Bila sam na kavi, i sad kako naravno, ako je veća gužva za vrijeme te kave, nije da ćeš trkeljat cijelo vrijeme. Ostatak ćeš provesti čeprkajući po noktima, pušiti i zaboravit da si zapalio cigaretu pa zapalit ponovno, nesvjesno namještat frizuru jer je pokraj tebe prošla neka muška micica, uspješno se prebaciti u već tekući razgovor, buljit u lica koja sjede za drugim stolovima, kopat po torbi za maramicama, puhat u šiške koje su ti pale preko očiju, ili se zabuljit u ljude s kojima jesi i iznenadit se načinu na koji piju vodu, koju su dobili s kavom. Meni s čajem, jer eto, već rekoh, kavu ne pijem. Uz taj spoj nikotina i kofeina u Hr otvaram novu podružnicu Merino d.o.o.
Ja vodu ispijam tako da ju ne ostavljam u ustima. Znaći iz čaše drito u jednjak. Nema doticaja s obrazima. Zbog tog načina jako brzo mogu i popit litru i pol. Čašu uvijek od prve ispijem do kraja. I onda repete. Vode. Moje cure pak, dečke nisam nikad pozornije promatrala, to rade drugačije. Vix prvo stavlja sve u usta, i onda guta velike gutljaje. Vidim ju kak cijedi tih 2 deci i popizdim. Ifka ispija guc po guc. Damski. Sva pića. Anuk zgrabi par velikih gutljaja, i mirna je. Lama mi je super po tom pitanju. Ona nekak uvijek, jezikom dotakne vodu. Ispije, par gutljajčića, redovno se nasmije nakon toga, i obliže usne jezikom. Manga, opet ima onaj neki kemičarski štih. Digne čašu, ostavi je nekako pola u zraku kao da promatra uzorak u epruveti, ispije gutljaj i vrati nazad. Mojica, popije, normalno, ali uvijek nakon toga donjom usnom obliže gornju. Pokahontas je slična meni. Obavi to u trenu. Tinčibald uzima srednje gutljaje, ali često joj čaša ostane u zraku, jer joj je to samo kratka pauza prema nastavku priče. Za Iskaru ne znam, ne sjećam se kad je ta žena uopće popila vode. A o jegeru ne mogu pisati u ovom kontekstu.