Znam dva jako dosadna para. Svaki put kad ih vidim, neizostavna reakcija mi je preokretanje očiju, ne mogu si pomoći.
Obadvije cure su onako, fine. Ugodne sugovornice, redovno se pozdravimo, popričamo o tim nekim vrijeme, devize, fax, posao stvarima, ali ništa više. Kod njih, cura, mi je uvijek smetalo, što nisam do sada uopće primjetila da govore 'Da, baš sam rekla da je dosta više ove zime.', ne, one će uvijek reći, 'Baš smo primjetili da je dosta ove zime.' Da MI smo konstatirali da je hladno, da MI smo gladni, MI imamo... Da, nama je dobro na poslu, čuli smo, kihnuli smo... iako njihovi dečki (trenutno) fizički ne prisustvuju toj konverzaciji.
Obadva dečka su meni, šonje. Mada sam s njima zapravo u boljim odnosima nego sam s njihovim curama. Dečki imaju tu tendenciju da se zezaju samnom tipa, 'E di si stara?' 'Vidi nju, tebe ništa ne jebe.' 'Pa daj dobro, šta te dragi malo ne vozi?', 'Previše pušiš, moja ljubica zubica nikad nije ni htjela početi.' E dušo to je problem tvoje veze, ne moje ovisnosti. Najbolje bi bilo držati nas bosima i trudnima cijelo vrijeme, mada si dečki i ja nismo tako dobri i mada ne znaju da Emigrant postoji, ali se to valjda pretpostavlja, ali mi uvijek ispričaju taj neki geg, kiks koji su napravili, pa me nekad i priupitaju nešto intimnije, što meni ulazi u granice prijateljstva, a oni su mi kolege, poznanici, nisu prijatelji, pa obično diplomatski, ne intimno, odgovorim na upite.
Jedan par se s drugim ne zna. Ja ih znam zasebno, ali imaju još jednu sličnost koja je meni, ne mogu reći blesava, ali iritantna da, bez ikakvih ljubomorih konotacija. Stalno su jedan po drugome. Shvaćam ja kad se ljudi vole, i da žele konstantno biti u fizičkom kontaktu, ali ONI meni pretjeruju. Upisali su se u xx istih tečajeva, samo da još više vremena provedu zajedno, ljudi o njima pričaju bez da govore o njoj i njemu, već se uvijek upućuje o množini, na ulici ih stalno vidiš zagrljene, ali ne sad ono zagrljene, već stalno hoće biti zagrljeni, naljubljeni, izljubljeni, 'medeko, medeko, srce, bubi, tušice, pušice'. Nekad dobijem blagi prijeki pogled kad onako NJEGA malo prcnem zbog toga svega, mada znam da ONA to baš i ne kuži previše, jer dok on otvara usta, ona ušima, očima i nosom guta njegovu mimiku. ON skuži da ga malo prcam, ali mi ide niz dlaku (''jer on je poželjan i drugim ženama''), sve dok je ONA na drugoj strani dlana (''sigurno je skrivećki zaljubljena u njega''). Ipak, kultura komuniciranja nam je na nivou, ipak smo odrasli, samo i moj način humora u vezi njih je nepromjenjen.