Ne volim kad se ljudi svađaju na cesti. Osobito ne volim kad se parovi svađaju na cesti, gdje Ona upire prstom, a On s podsmjehom ispuhuje dim.
Ne znam kako uvijek naletim na Njih. Ona općenito ljuta jer je auto predaleko parkiran, jer su joj štikle previsoke, jer joj je kaputić premali, jer su joj bubrezi vani, jer vani šije sjeverac, a ona Njemu tupi i soli pamet, 'A zakaj si parkiral tak daleko?', 'Kak ću sad pješice do ta'am?' On već očigledno navikao da mu se pucica ne smrzava i da njurga, zaturio je ruke u đepove, i očiju lagano prevrnutih prema gore, govori, 'Ljubavi, ali ima samo desetak metara do birca,' ili 'Ne, nisam se mogao parkirati ispred dvorane.' Ajde, ljepotice, kupit će ti dečko plišanog medu, otvorit doživotni račun u Milka trgovini, odvesti te na cjelotjedni wellness tretman odmah sutra, a onda će On poslije svega to sve fino 'ispričati' tvojoj najboljoj prijateljici, koja će sigurno, svršiti, čim to sve 'čuje'.
Druga vrsta parova je ona koja se svađa o konkretnim stvarima. Ona, opet naravno tuli. Tupi. Plače na cesti, a puna 17ica upravo prolazi. On je naslonjen na stupić, ona ga gleda ispod razmrljane maskare. 'A znaš da je to bilo taaakoooo. Znaš da te volim. Martine/Jartine/Lucifere/Gabrijele, sve si to ti krivo shvatio. Daj, nemoj, nemoj me ostavljati.' I to na cesti, na stanici punoj ljudi. No curo. 'Vidi Lara/Klara/Božica/Milica, što sam vidio, vidio sam. To ne mogu poreći', i otpuhuje zadnji dim cigarete. Ona u jauk, naricaljka joj je bila baka, Ona odlučila nastaviti tradiciju na asfaltu. Mi ostali, gledamo, malo Nju, malo Njega, jedemo slance, prebacujemo mp3ce, kolutamo očima, ali uvijek je nekako ugodno zaviriti u tuđu intimu, i to u jedno sivo poslijepodne. Poslije sjedneš u tramvaj, i smiješ se.
Treća vrsta uvijek istog para, meni najdražeg, jer je najkomičniji i najrealniji, je onaj par koji uvijek susretnem po Zgb ulicama. Ona visoka plavuša, vidi se da je ženska nekad bila bombica, sad zapuštena, on mali, stariji Rom. Vrište na cesti, tepaju si, 'ti si moja pička', 'ne ti si moja pičkica', i onda 5 metara dalje 'Marš kurvo!', 'Ma, marš ti, nećeš ti gledat druge žene. Si čuo, si čuo budalo. Moj si, moj si, samo si moj!'. Ja ih nekad zaobiđem u krugu, nekad prođem pokraj njih, ali uvijek naletim na njih. Krajnje su mi zanimljivi. Potpuni kontrast, vječito sljepljeni jedno uz drugo. Vidi se da se vole, na tom jednom psihotičnom nivou, ne obadaju ih drugi ljudi.