Subotom se volim, ako sam u mogućnosti, zaletiti do Varteksa na trgu. Volim ući unutra i onjušit miris parfema, proći pokraj kozmetike, prijeći pogledom preko manikurki i sjurit se na donji kat. Na gornjem baš nemam šta raditi. Mada ...

Na početku prošle godine Skara i ja smo imale mali ritualčić. Ja nešto i nisam puknuta na šminku, zapravo imam par stvari koje su mi potrebne. Jedno dobro holografsko L'Oreal sjenilo, jedna dobra Manhattan zelena olovka, jedna dobra Mfaktorova maskara, puder ne koristim često jer imam osjećaj da me usiše, pa ga stavljam vikendom, rumenilo, vikend crveni ruž, radnim tjednom Rosalovo labelo pearl and shine. To je moja osnova. Ali Skara, ona je hodajuća drogerija. Dok nisam nju upoznala, nisam ni znala da postoje maskare od 300 kuna koje kupiš zato što je prodavačica mislila da nemaš para. Čudna je ona ptica. 300 kuna za maskaru, skidam joj kapu, ali ne bi hvala.

Kako je njena gajba u to vrijeme bila i moja učestala gajba, ona bi za vrijeme mirnih poslijepodneva mijenjala boju na noktima, ja bi prčkala po liniji. Jednog dana je izvukla Dior. 'Vidi, vidi šta sam kupila.' Diorovo sjajilo za usne. Zabljesnulo me od prve. Stavila sam ga na usta, i nije se skidalo. Imala sam osjećaj da sam stavila tri igle kalogena kad bi ga imala na usnama. Totalno smo pukle na njega. A što je najbolje, napravile smo i testiranje tog Dior sjajila. Otišle smo do kolegica, ništa posebno zriktane, zapravo ja ništa posebno zriktana, jer mi se općenito nije dalo spremati ako sam trebala sjediti duže od 6 sati, Skara, uvijek tip-top. I svi su imali puna usta pitanja, e šta ti je to s usnama? Heh, šta.

Ali sjajilo se potrošilo, novo nije kupila. I sad kad prolazim kroz Varteks, stanem pokraj Diora, i totalno me sjeti na dane kad sam ga imala na usnama i sjetim se te gajbe i nje, ali i to su bila neka druga vremena. Pogledam ga i nasmijem se. Dior Kiss, tamno ružičasta.