Ja volim okupljanja, a s time volim i vjenčanja.

Ne bježim od njih poput nekih, kao vrag od tamjana. Samo ja imam tu (ne)sreću da je moje kompletno (uširoko i udaleko) društvo sastavljeno od ljudi koji se nikako ne žene. Nikad nisam bila ni na jednom vjenčanju prijatelja, ili barem nekoga tko mi je zamalo to bio, odnosno je. Da, neki su u vezama od 5/6/7 godina, pa im se ne da, neki su u ranim vezama od godinu/dvije, neki su tek uplovili u nove veze, neki su prekidali sa svojim bivšim partnerima/cama pa su sad u procesu vraćanja na isto, neki imaju emigrante za dečke pa još pričaju o teritoriju slijetanja aviona (i tu stavite točku da se ne prepadnem o čemu pričam), a neki prijatelji su mi samci i zaljubljeni ili nezaljubljeni, u fazi odmaranja.

A ja? Meni se malo plače, meni se iskreno malo plače na vjenčanjima. Anuk i ja stalno o tome pričamo, kad će nam se neka frendica ili frend udati/oženiti, da mi dođemo na svoje, ali ono, nitko za ispod crno pod noktom to neće (valjda svi pikiramo prstom na onog drugog). Uopće mi se ne da ulaziti u problematiku današnjeg društva: nema se novaca, ili prezaposlenost, ili mladost, može se živjeti i u vanbračnoj zajednici, djeca mogu imati i ta i ta prava (inaće jedna kolegica mi je prije par mjeseci posvojila klinca, i samohrana majka je), šta sad kod matičara, šta sad ispred oltara, ali meni se samo malo pleše, plače, cuga, jede, pa onda jede svadbena torta, pa da gledam Nju/Njega kako se vrti sa svojim/om suprugom. I da onak negdje sa svojim curama neudavačama to sve sa strane promatram. S paketićem Palome u ruci.

Ifka mi je rekla da ću njoj biti kuma, ali ima ima do toga, a i onda ću morat biti kuma, to je već dužnost. Kuma, na čije će se sise paliti, crne štikle, ono šta je kuma lijepa, pametna, i te priče, ako ne zaboravimo da na to sve moram biti i strašno humoristična.

Ali ja isto ne mogu reći da mentalno ne slijedim primjere svojih roditelja. 40 godina je moj otac imao kad je dobio mene. Vagabundo, s 36 je tek odlučio zavezati čvor, našao si ženu, moju mamu 10 godina mlađu koja je mene rodila s 31. Ja to opet mogu pomaknuti par godina naprijed, zbog stanja 21. stoljeća, i dođem do neke više brojke, ako do tada uopće budem u vezi.