srijeda, 28.11.2012.

Kupovanje života

I u vremenu kada mi je ovaj dah proljeća trebao poput vode, u vremenu kada sam po stoti put sahranila jedan život
Ponovo mu zapalila svijeću i okrenula se bježeći, kada sam ispisala posljednje slovo o njemu i oprostila se s jednom jeseni koja mi je došla poput impresije kakve se samo na platnu viđaju
U mjesecu koji mi je vratio davno izgubljenu bliskost i slobodu u množini, mnoga ogoljenja do zadnjih stanica mog bića, ogoljenja koja bole
U njemu sam bila djevojčica koja se igra, žena koja čezne i voli, zanesena djevojka kojoj nedostaje, majka koja liječi i bdije, kćer koja pati i traži majčin zagrljaj
Bila sam prijatelj kojeg spašavaju i do neba zahvalna za taj spas
Bila sam pogled, ruka, zvuk, riječ...nije bilo mog stiha...


Lomovi s godinama ne bole manje samo je kraće vrijeme za prohodavanje nakon njih
A ja sam se liječila šetnjom po kiši, upijajući je tijelom, umom i dušom..i otplesala sam i taj ples
Liječila se tihovanjem, poslala svoje priče na neke adrese da vidim kako se životi kreću na tržištu riječi
Obojala sam kosu u bakar, ponovno se mirila sa svojom nepomirljivom mekoćom, pristaje mi vjerojatno uz blijedu put
Kao i čežnja uz stakleni pogled, ponekad umoran od padova i klecavih koljena


I uz stari, novi odraz u ogledalu, pogledavajući se krišom uz bojazan da sam nešto izgubila, pokušavajući naći sve one osmijehe na tren izgubljene, pojavili su se i neki novi fluidi života
Iskre, titraji duše, nekako nepoznati a opet tako dobro znani
Pretočeni u bezvremenost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pretvoreni u neizvjesnu izvjesnost koja je u mojim rukama,zgrabila sam trenutak i prihvatila i novu dimenziju sebe
I znam da već znam dosta toga a opet...jako sam gladna za životom
I žedna običnih dana sa smirajem
Bez nenadanih otkrića koja ruše prošlost, bez mahnitih revolucija sadašnjosti, bez žudnji koje ponekad režu rezom noža


A ja znam da sam davno kupila pravo na sreću i platila za nju najveću cijenu
I da sam životom zavrijedila neke priče
I dok grad već polako sjaji onim lažnim sjajem, ja znam da mi sjaj više ne treba
On je iluzorna čežnja za nekim drugim u sebi
Povratak sebi je čista golost
Bez previše riječi...


I ja još samo moram zavoljeti zimu...



- 16:51 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos