srijeda, 30.11.2011.
Izgaranje..
I rekao si...da sam oblak nad oblacima..i da sam satkana od snova..
I ... molio me...da prestanem sa pokušajima realnosti...
Ali ja moram ponekad naći ravnotežu...između tla i lebdenja...
Zbog onih očiju...moram osjetiti tlo pod nogama...hodati bosa...
I znam da znaš...i razumiješ...
Jer kažeš da smo jedna duša...
Ali ...puno je prepreka...i kao da je neostvarivo..i kao nemoguće...i nerealno...
No..što je realnost nego naš doživljaj stvarnosti...
Samo naše gledanje... naš odraz...
A ljubav..ništa drugo nego naša percepcija svijeta..i sebe...i nekoga..
Voljenje...
Onoga koga osjećamo...kao nekoga svoga..
I zrcalimo se...u tim nekim očima...
Ali osjećam te...tvoj dah u svakom trenu..u svakom svom odrazu...osmijehu...
I znam te...odavno...iz prošlih života..i budućih...
Oduvijek i zauvijek...
A borim se ...i hrvam..sa prepuštanjem...
I vodim bitke sa zanosima...i ushitima...i oblacima...
I poražena sam...svaki put...
Ponekad je blagoslov poput prokletstva...
Žig..kojeg ne mogu skinuti...
A molila sam ih..klečeći i klanjajući im se ponizno..
I to izgaranje..od kojeg drhtim...i rasipam se ...
Leptirova krila...opet su staklenasto lomljiva..
I trčim da pobjegnem..i trčim za njim...
I skrivam ga u kosi..i pogledu..i na bosim stopalima..
I prepuštam se..i trgam haljinu sumnji...
I sretna sam..što postojiš...
A nazivam te fatamorganom...jer sam pomalo uvijek žedna
Života..i nezasitna zanosa...
I smještam te u međuprostor...u nadnaravno...
Kao u onu snježnu kuglu...koju protreseš...čarolija je tu...
I zahvaljujem svemiru...što se poigrao s nama...
Hvala na divnoj priči...
- 20:27 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
