petak, 29.07.2011.

Ples po horizontu

Jednom ću ti reći....
kako sam plesala
po horizontu između
sna i jave
po granici mraka i svjetla....

Pričati ću ti jednom...
kako su moje tuge
plesale vrtoglavi tango
života i smrti
pretapale se u život
dok sam sanjala u nijansama plave...

Dugo ću ti pričati ...
o čuvstvima koja nikada dotakao nisi
o slobodi od sebe,
o plesu od kojeg osjećaš miris zvijezda
šum mora u noćima...
usamljenost se pretapa u potpunost boja
a samoća u ispunjenje..

I reći ću ti...
o dodirima jačim od života,
o zagrljajima drveća i oblaka,
o nježnostima duginih boja,
o životu na granici
između sna i buđenja,
o ushitima od kojih plačeš u tišini,
o zanosima dubokim poput umiranja
o ljubavi...

Reći ću ti...
jednom...
pričati ti....dugo...
..

- 21:47 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.07.2011.

Takva ti je karma...

Sigurna sam da smo svi svjesni kako nas svakodnevno bombardiraju knjigama za samopomoć, nude nam instant rješenja, sa svih strana nude se duhovni učitelji, reiki majstori, tarot, afirmacije, šamani , magije svih vrsta i podvrsta, čak gatare i slično...mogla bih nabrajati danima. Također riječi kao što su karma, karmički susreti i odnosi, karmičke odrade uvukle su se u svakodnevni rječnik.Moram priznati da mi sve to postaje dosta iritantno i čini mi se da bi svi htjeli dobiti gotove odgovore bez imalo razmišljanja i napora.Najsmješniji su mi oni koji u gluho doba noći nazivaju gospođu ili gospodina koji će im za nekoliko kuna koliko košta telefonski poziv proreći budućnost, otkriti kako da dođu do ljubavi svog života, kojeg dana da započnu posao ili slično.

U vrijeme kada su mi se događale teške stvari u mom životu dobivala sam bezbroj savjeta sa svih strana. Moj sada bivši muž postao je preko noći spiritualni sotonista, noćima je meditirao da spozna svog boga( ovo namjerno pišem malim slovom), meditirao je da otjera demone, palio je plave svijeće u čast istog, apstinirao je od seksa da preusmjeri energiju u onu stvaralačku, kreativnu itd, itd...Sva sreća što je došlo do prekida pa sam te morbidnosti gledala kratko.No to zapravo nije tema.
Nakon toga je otišao, ispostavilo se da već neko vrijeme ima ljubavnicu, razveli smo se, a tek nakon toga je pokazao tu svoju veliku duhovnost kada je prekinuo svaki kontakt sa svojim kćerima.
Uglavnom , bila je to stresna, traumatična situacija za djecu i mene iz koje smo se izvukli jako dobro. No objašnjenja jako puno ljudi oko mene su bila..."takva ti je karma" ili za djecu "takva im je karma"..."to su karmičke odrade".Očito sam bila neki zajebani lik u prošlom životu kada mi je takva karma. No dobro, valjda sam i to odradila ili odrađujem još uvijek.
S mnogim ljudima sam došla do rasprava, teoretiziranja i filozofiranja o toj famoznoj karmi.Ispada da nam je sve već predodređeno i da nemamo puno mogućnosti izbora.Ne mogu se složiti s tim. Nekako oduvijek mislim da smo sami kreatori svojih života, da imamo mogućnost, tj. slobodu izbora i da je naš put jednostavno naš put a ne unaprijed isplanirana stvarnost.Ponekad krivo biramo, loše procjenjujemo, idemo glavom kroz zid ili jednostavno ne slušamo sebe, svoju intuiciju koja nam nije sigurno data bez razloga.Sada sebe slušam više od ikoga i mogu reći da donosim puno bolje odluke.
Karmički susreti...vjerujem da nam se ljudi ne pojavljuju slučajno u životu, pojavljuju se da kroz odnose s njima učimo, rastemo duhom i spoznajemo sebe i svoje mjesto u svijetu....naravno, ako želimo učiti i znamo prepoznati prilike.

Mislim da je sva ta ta pompa oko duhovnosti i duhovnjaka i slijepo vjerovanje instant rješenjima samo lijenost ljudi da ne ulože bilo kakav napor da dođu do sebe sami, da pronađu svoj put, da zagrebu ispod površine, da kopaju duboko i dugo ako treba. Ali mislim da nema ljepše stvari kada nam se u nutrini naše duše pokaže osoba kakva jesmo
a ne kakva vam netko kaže da trebate biti, kada otkrijete svoj put, kada otkrijete tko uistinu jeste, bez obzira na sve oko vas što vam se nameće, a nameće nam se puno toga, previše.

Pomalo mi sve te stvari zvuče i izgledaju poput izgovora za opravdanje onoga što radimo. I kako Mile kaže" valjda od rođenja patim od kroničnog manjka čakri"...znam da imam srce puno ljubavi, znam da imam um, tj. razum koji mi je darovan da razlučujem i odlučujem, biram puteve na raskršćima života, znam da imam odgovornost prema sebi i drugima oko sebe kao i što znam da imam svoj unutarnji glas koji će mi pomoći da se upoznam i spoznam.Najbolje meditativno stanje mi je kada promatram fokusirano moju djecu u igri, urnebesnom smijehu, plesu, ili u prirodi koja nam svakodnevno nudi bezbroj divnih , očaravajućih i oslobađajućih trenutaka.To je moj zen.

I zato ...ne trebaju mi nikakvi vodiči, gurui, karte, knjige, magije.....najljepša magija je Život, a najveći učitelji smo si mi sami.

- 21:47 -

Komentari (37) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.07.2011.

Strahove trgam zubima

Dok uživam u svom dahu
i trgam zubima sve strahove,
mijenjam perspektivu
i zaobilazim uvjeravanje...

Ne trebam više nikoga
da kaže one prave riječi...
moji prsti ih sviraju sami
akordi savršenstva nutrine...

Spoznaja dostiže vrhunce
note se same slijevaju
teku poput rijeke života
vrištućim brzacima i
smirujućim žuborom...
i teku suze radosti
živa sam...potpuna...

Strastveno trgam zubima
svu ljutnju, laž i besmisao
bacam poput praha
u vrtlog prošlosti...
dok plešem virtuozno,
na najdivnijoj pozornici
ples života...

- 14:14 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.07.2011.

Odrazi tišine

Volim tišinu jutra,
buđenje života
i snene poglede
koji pričaju snolike
neispričane priče....

Volim tišinu usred vreve
kada čujem samo svoj dah
i dišem duboko
a osjećam svim bićem
da živim...

Volim nježnu tišinu noći
kada upoznajem i osluškujem
svoje neispisane riječi,
kada razgovaram
sa svim svojim dimenzijama.

Volim tišinu promatranja
svojih odraza,
i opet vidim rasplesani sjaj
u svojim očima
a osjećam raspjevanu harmoniju
dok hodam...u tišini sa sobom.

- 00:46 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.07.2011.

Kutije snova

Slažem snove u kutije,
brišem prašinu
sa zaboravljenih želja...
pakiram jedan cijeli život,
jedan san...
i odlazim...

Slažem smijeh i suze,
otpuhujem sjećanja u prah,
pakiram slatke i bolne riječi,
dolazak...i odlazak...
previše snova u kutijama...
odlazim...

Slažem slike o jednom zanosu
o čežnjama i žudnjama
o dodirima...slažem priču...
o ljubavi koju još na tren
ponekad osjetim....
i svaka slika ima miris, okus i sjaj...

Kutije pune pobjeda i poraza,
dječjeg smijeha i suza,
snenih dodira i riječi...
koje se nisu ostvarile,
obećanja i razočaranja
ljubavi i prevare...
odlazim...

Radim osmrtnicu jednoj ljubavi,
zakopavam ju duboko...
na posebno mjesto u meni
u ladicu sjećanja...
odlazim polako...
i koračam dalje...

- 00:58 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 06.07.2011.

Igra sjena u duginim bojama

Trčala sam...
mahnito bježala
od tuge, boli, sjete...
od snježnoplavog bluesa
i moćnih zmajeva sjećanja...

I što sam više gubila dah
a noge krvarile,
i lomila se...
ne mogavši više skupljati ,
krhotine, suze ,
nedosanjane snove...
a monstrumi izdaje
su me tjerali da trčim...
još brže i dalje.

Ali nekako iznemogla
razlomljena i umorna ..
od sjena, od odraza
i njihove cinične borbe
ugledala sam ih...
njihovu igru u stotinama boja
i znala sam....
odjednom sam znala...

Poput vriska
ili skoka u nepoznato
s povjerenjem prema životu...
leptirova igra u duginim bojama
igra sjena koje prepoznajem...
kao svoje....
i sebično čuvam tu igru
kao malu tajnu...
kao krijesnicu koja je bljesnula...
a vidjela sam ju jedino ja.