Volim tišinu jutra,
buđenje života
i snene poglede
koji pričaju snolike
neispričane priče....
Volim tišinu usred vreve
kada čujem samo svoj dah
i dišem duboko
a osjećam svim bićem
da živim...
Volim nježnu tišinu noći
kada upoznajem i osluškujem
svoje neispisane riječi,
kada razgovaram
sa svim svojim dimenzijama.
Volim tišinu promatranja
svojih odraza,
i opet vidim rasplesani sjaj
u svojim očima
a osjećam raspjevanu harmoniju
dok hodam...u tišini sa sobom.
Post je objavljen 17.07.2011. u 00:46 sati.