Dok uživam u svom dahu
i trgam zubima sve strahove,
mijenjam perspektivu
i zaobilazim uvjeravanje...
Ne trebam više nikoga
da kaže one prave riječi...
moji prsti ih sviraju sami
akordi savršenstva nutrine...
Spoznaja dostiže vrhunce
note se same slijevaju
teku poput rijeke života
vrištućim brzacima i
smirujućim žuborom...
i teku suze radosti
živa sam...potpuna...
Strastveno trgam zubima
svu ljutnju, laž i besmisao
bacam poput praha
u vrtlog prošlosti...
dok plešem virtuozno,
na najdivnijoj pozornici
ples života...
Post je objavljen 21.07.2011. u 14:14 sati.