subota, 30.04.2011.

Himna moje istine ili...kako sam ipak kupila sebe

...mnogi su me nastojali promijeniti....zbog viših ciljeva, zbog onog što su nazivali ljubavlju, njihovom istinom, razmnim odlukama...ponekad sam mislila da možda trebam...biti praktičnija, prilagodljiva, fleksibilnija, razumnija....nisam uspijevala niti u svojim najboljim i najupornijim nastojanjima....

pokušavala sam i ja ponekad ...u ime onoga za što sam slijepo vjerovala da je ljubav, zbog glupog i naivnog vjerovanja da ću biti sretnija...ali sve me to samo više odvlačilo od sebe...od onoga što jesam...

jesam...da, jesam...sanjar i slijepi zanesenjak...romantičar i brutalno iskrena...često preglasna ali i sjetna....melankolična ali i puna životne radosti...

izabrala sam biti ja...izabrala sam bol u zamjenu za prodaju duše...
izabrala sam samoću umjesto množine koja je usamljena.....
izabrah brutalnu iskrenost umjesto nizova i nizova kompromisa koji vode do gubitka sebe...
izabrala sam i tugu umjesto lažne sreće ...
izabrah i svoju jedinstvenu i neponovljivu istinu, koja i nije nužno istina , ali je moj put...
izabrah svoje snove, umjesto sigurnosti koja trga i razara dijelove mog bića...
kao i što sam kupila zanos u zamjenu za licemjerje...
rane u zamjenu za lijepo obojene laži...
obojena ispunjenja u zamjenu za sivu, sigurnu stagnaciju...
ponovno sam kupila sebe...
cijena je bila visoka, najviša...
ali bila je to...
najdragocjenija kupovina u mom životu...

Ovo sam ja...

- 22:44 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.04.2011.

Dualizam moje duše

Sva moja zanesena ushićenja
kao i sva moja tupa bol...
sive praznine
i dugina ispunjenja
naivna vjerovanja i...
strmoglavi padovi otrežnjenja...

beskompromisno inzistiranje na istini
i ustrajanje na nečemu što nazivah ljubav...
hrabrost i snaga žene
i ranjivost djevojčice...
zamagljen pogled od laži
i bistrina istine od koje sam trčala
i za kojom sam trčala...dok se ne umorih...

Usamljenost proljetnih večeri
i samoća koju sam unatoč svemu i svima birala
lagano umiranje duše
i vrtoglavo buđenje i novo rođenje
osmijeh na licu unatoč svima
i najtužnije suze pred zoru
umor od monotonije života
i neutaživa želja za tisućama novih mjesta
koja želim...volim

Prazna ljuštura tijela
i otvoreno srce koje voli
kraj...i početak
smrt ljubavi
i uskrsnuće života,
sloboda koja vrišti i
nesigurnost koja privlači
glad za sobom koja ostavlja bez daha...
ljepota samog postojanja
i strah od uma koji razara
tamo gdje je najbolnije...

Nađosmo se u toj igri
divljoj, mahnitoj...
u želji da se...
pogledamo
bez straha, bez bojazni...
da se nećemo svidjeti
jedno drugome...

- 22:17 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.04.2011.

Dok je travanj nježno brisao moje suze...

Godišnjica erupcije boli...
divljeg i pomahnitalog
vulkana nestajanja...
bio je travanj...
lepršavi lahor nevidljivog početka
buđenja i postojanja...

Pljusak isplakanih suza
i onih nikada neisplakanih
pomiješanih s kišom
oslobođenja...
i skidanja maglovitih slojeva...

Nemogućnost pogleda...
u vlastiti odraz,
koji mi nije zračio privlačnošću
i nije me privlačio da mu se vraćam...
ali vraćao me najupornije
poput udaraca...
mojoj boli...

Ali...travanj je nekako znao...
jutarnji povjetarac...
i svi oni pupovi nove sreće
koja tek treba ...da se otkrije...
negdje putem...slučajno
i svo zelenilo i bjelina voćaka u novom sjaju
sjaju početka...

I brisao je polako..
i najnježnije na svijetu
poput najodanijeg ljubavnika
sve moje suze...
milujući me toplinom
i dahom jutarnje rose
i šapćući mi najtiše,
jedva čujno...
oprosti si...oprosti sebi...

I vraćajući se svom odrazu
koji me sada zvao
da mu se predam...
da utonem u taj pogled ...
djevojčice i žene...
da pogledam u strah...
i u hrabrost...
da se prepustim radosti...
i da prigrlim svoju tugu

I dajući mi snagu ...
da uhvatim
tek poneku čežnju...
boje vanilije...
i mirise izgubljenih krila
...cjelivao je moje suze...
pretvarajući ih u čaroliju života...

.

- 21:44 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 12.04.2011.

Tamo gdje snivaju ugasla čuvstva

U prašnjavoj ladici duše
tajnoj...lokotom zaključanoj,
snivaju blijeda čuvstva ljubavi,
prekinute naglim rezom laži
i obilnim krvarenjem prevare..

Od sjajnog akvarela života...
preko ljubičastih obećanja o radosti,
crvenih vatrometa strasti,
obojanih paletom ispunjenja..
sve do sivih razočaranja i plavih samoća...

Želeći ih probuditi...
razotkriti...
zamoliti...
da se ne skrivaju...da se trgnu...
iz bajkovitog sna...

Shvatih da su ugasla zauvijek
nepovratno,
neizbježno,
bez nade oživljavanja...
konačno...poput smrti...

I taj fluid bespovratnosti
što me lebdeći podsjeća...
oštricom zadirući u najnevinije
dijelove mog postojanja,
i vodi me ponovno do postelje
gdje snivaju ugasla čuvstva...

I puštam ih da snivaju
obojane snove ..
i traže me u mojim najskrivenijim sjenama,
u mojim nedodirljivim tišinama
i u samo mojim molskim sjećanjima...

- 21:31 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.04.2011.

Zaljubljena u ljubav

Tražila sam te...
tražila dugo...
u bjesomučnoj igri sjena...
u vrištućoj tišini
i ignorirajućoj vrevi grada...

Tražila sam te...
u kristalnoj izmaglici,
između sna i jave...
gdje lete aveti prošlosti
i podmuklo se poigravaju mojim mislima...

u svim svojim plavim samoćama
prožetim krikovima izlazeće istine...
i u svojim obojanim ispunjenjima
u divnoj dimenziji novog postojanja...

i opet sam te tražila ...
u svojim najgorim strahovima
i ranjivim slabostima moje duše
kao i u divljim zanosima
i vrtoglavim strastima noći...

tražim te ...
u katarzičnom pljusku kiše...
i u pakleno crvenom zalazećem suncu,
u mračnom drhtaju srca
i u bolno blještećim trenucima spoznaje...

i bjesomučno te tražim...
da dodaš svoj komadić,
u slagarici duše...
onaj mali dio, kojeg je teško naći...
pred kraj igre...

a onda spoznah...
odjednom...i...
iznenadih sebe,
jer shvatih...
da već jesam...

potpuno i bezuvjetno,
bezglavo i najstrastvenije,
mahnito i predano...
i najnevinije...

zaljubljena u ljubav...