U prašnjavoj ladici duše
tajnoj...lokotom zaključanoj,
snivaju blijeda čuvstva ljubavi,
prekinute naglim rezom laži
i obilnim krvarenjem prevare..
Od sjajnog akvarela života...
preko ljubičastih obećanja o radosti,
crvenih vatrometa strasti,
obojanih paletom ispunjenja..
sve do sivih razočaranja i plavih samoća...
Želeći ih probuditi...
razotkriti...
zamoliti...
da se ne skrivaju...da se trgnu...
iz bajkovitog sna...
Shvatih da su ugasla zauvijek
nepovratno,
neizbježno,
bez nade oživljavanja...
konačno...poput smrti...
I taj fluid bespovratnosti
što me lebdeći podsjeća...
oštricom zadirući u najnevinije
dijelove mog postojanja,
i vodi me ponovno do postelje
gdje snivaju ugasla čuvstva...
I puštam ih da snivaju
obojane snove ..
i traže me u mojim najskrivenijim sjenama,
u mojim nedodirljivim tišinama
i u samo mojim molskim sjećanjima...
Post je objavljen 12.04.2011. u 21:31 sati.