nedjelja, 24.04.2011.
Dualizam moje duše
Sva moja zanesena ushićenja
kao i sva moja tupa bol...
sive praznine
i dugina ispunjenja
naivna vjerovanja i...
strmoglavi padovi otrežnjenja...
beskompromisno inzistiranje na istini
i ustrajanje na nečemu što nazivah ljubav...
hrabrost i snaga žene
i ranjivost djevojčice...
zamagljen pogled od laži
i bistrina istine od koje sam trčala
i za kojom sam trčala...dok se ne umorih...
Usamljenost proljetnih večeri
i samoća koju sam unatoč svemu i svima birala
lagano umiranje duše
i vrtoglavo buđenje i novo rođenje
osmijeh na licu unatoč svima
i najtužnije suze pred zoru
umor od monotonije života
i neutaživa želja za tisućama novih mjesta
koja želim...volim
Prazna ljuštura tijela
i otvoreno srce koje voli
kraj...i početak
smrt ljubavi
i uskrsnuće života,
sloboda koja vrišti i
nesigurnost koja privlači
glad za sobom koja ostavlja bez daha...
ljepota samog postojanja
i strah od uma koji razara
tamo gdje je najbolnije...
Nađosmo se u toj igri
divljoj, mahnitoj...
u želji da se...
pogledamo
bez straha, bez bojazni...
da se nećemo svidjeti
jedno drugome...
- 22:17 -
Komentari (21) - Isprintaj - #
