Tražila sam te...
tražila dugo...
u bjesomučnoj igri sjena...
u vrištućoj tišini
i ignorirajućoj vrevi grada...
Tražila sam te...
u kristalnoj izmaglici,
između sna i jave...
gdje lete aveti prošlosti
i podmuklo se poigravaju mojim mislima...
u svim svojim plavim samoćama
prožetim krikovima izlazeće istine...
i u svojim obojanim ispunjenjima
u divnoj dimenziji novog postojanja...
i opet sam te tražila ...
u svojim najgorim strahovima
i ranjivim slabostima moje duše
kao i u divljim zanosima
i vrtoglavim strastima noći...
tražim te ...
u katarzičnom pljusku kiše...
i u pakleno crvenom zalazećem suncu,
u mračnom drhtaju srca
i u bolno blještećim trenucima spoznaje...
i bjesomučno te tražim...
da dodaš svoj komadić,
u slagarici duše...
onaj mali dio, kojeg je teško naći...
pred kraj igre...
a onda spoznah...
odjednom...i...
iznenadih sebe,
jer shvatih...
da već jesam...
potpuno i bezuvjetno,
bezglavo i najstrastvenije,
mahnito i predano...
i najnevinije...
zaljubljena u ljubav...
Post je objavljen 04.04.2011. u 22:18 sati.