subota, 05.03.2011.
Bestjelesni pad s oblaka
Sudaranje oblaka...
čežnje i zanosa
i oblaka realnosti,
stvorenog od dječjih suza.
njihovog mirisa prolaznosti,
bolnog nedostajanja,
i neimanja ljubavi
od onoga koga nema.
I moj zanos kojeg sam skrivala
ispod paučinaste koprene života
i ta materijalizirana bol
opipljiva i stvarna,
tamo gdje kažu da je duša
zbog dvije djevojčice koje su plesale svoj život.
I vukle me prostranstvima igre...
a ja sam se gubila u njihovim očima
i u nekim neizgovorenim riječima
koje nisu rekle
ali sam ih dobro čula.
I to sudaranje
i tupi, strmoglavi pad
uslijed traženja i balansiranja
između dva svijeta.
I neko nerazumijevanje u riječima
u razumijevanju sa njim...
i kao izgubljeni u prijevodu
iz misli... u riječi
koje bi trebale nešto značiti
ili ne moraju,
jer su samo riječi,
ništa više...
Čežnja za onim oblakom
kojeg sam tako dobro tajila
i skrivala u snu,
i kada sam znala da je sudar neizbježan
i blizu.... sve bliže...
I taj trenutak otriježnjenja i...
prizemljenja
proizazvan jednim duboko plavim očima
i ponekom suzom, riječima u snu,
sjećanjima...sjenama u tišini noći...
Veo od sna,
onaj slatko lepršavi osjećaj pred buđenje
kada sve ima miris po mekoći i slobodi...
i slatki nemir novoga početka,
otvaranje vrata od tisuću mogućnosti
i stotinu prilika.
Prilika...
za vraćanje na onaj oblak
meki i lepršavi,
poput kose koja leprša na vjetru,
poput najiskrenije tišine spoznate
jedne duge, glasne noći.
Odjednom ...
utonuh u njega
u moj oblak zanosa i čežnje,
zbog daha jedne djevojčice,
u riječima izgovorenim
u najplavijim očima što postoje...
- 21:58 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
