Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

nedjelja, 28.03.2021.

Dž kao Džepska planina

Počet ću sa onom izrekom „Ljudi se mogu sresti, ali planine nikad“. Na planinu moraš otić maksuz ili u prijevodu „moraš se napatiti“, moraš ti otić njoj, jer ona neće tebi. Ona je tamo gdje je uvijek i bila. Ova planina zanimljivog imena dobila je naziv po selu koje se zove Džepi. Iz tog sela i polazi staza na sami vrh. Da budem tačnija: nalazi se na Općini Konjic, a pripada obroncima Bjelašnice.
Pogled sa vrha je čaroban. Džepska planina gleda u Prenj. Prenj su bosanski Himalaji.
Ja nikad nisam do prije 2 dana čula da ova planina postoji, a išla sam da je vidim, da je osvojim, da je fotkam sa svojim telefonom, a onda da fotke stavim u džep, tako da je Džepska planina stvarno stala u moj džep.








28.03.2021. u 18:28 • 34 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 21.03.2021.

O botaničkim baštama...biljkama...i tako...

Proljeće je. Baba Marta se ne šali. Poslala nam je snijeg i zimu i nikako da prođe. Ne vidim ni laste da su došle.One uvijek nekako dođu neprimjećeno. A ja, ja se pripremila za proljeće. Uzela sam sjemenke bosiljka, ružmarina i kopra. Posadiću i košpice limuna i ljutih papričica. Nikad ništa nisam sadila, ali odlučila sam da stvaram novi život. Jedino što u stanu imam živo su ove cica-mace (pogledaj fotku). Ni one nisu više žive, ali takva je to vrsta, ne možeš primjetiti kad su svježe ubrane, a kad su stare. Što bi se reklo, imaju lijepu genetiku, neće da ostare.



Što god sam imala od živog cvijeća, osušilo se. Čak i čuvarkuća koja kod nekog preživi na zidu kuće bez zaljevanja. Čak i kaktus koji živi u pustinjama. Zato sam nabavila vještačko cvijeće. Ne moram ga zaljevati, samo prebrišem prašinu. Znam, nije to to.

Volim prirodu. Jedna od najljepših i najvećih botaničkih bašta koje sam ikad vidjela nalazi se na Mauricijusu (fotka dole)-Pamplemousses. Tu sam vidjela za mene najveća čuda od biljaka, sve ljepote Afrike na jednom mjestu.


Posljedni put da sam posjetila neku lijepu baštu bilo je to na otoku Lopudu u Hrvatskoj (također fotka dole). Lijepa bašta, potpuno besplatna za obilazak. I nije tako mala. Toplo preporučujem.



Voljela bih da mi u komentarima napišete sve što znate o uzgoju biljaka. Najviše me zanimaju biljke koje ne trebaju puno njege, jer me često nema kući, pa one jadne uvenu. Ne želim da mi uvenu biljke, hoću da budu mlade, ka ja u cvijetu mladosti :)

21.03.2021. u 13:21 • 67 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 10.03.2021.

Cres (Iz dnevnika)

Jedno od najljepših volonterskih iskustava doživjela sam na Cresu. Tačnije u mjestu Beli, mali gradić na brdu. Volontirala sam u „Caput Insulae“-centru za zaštitu bjeloglavih supova. Nekako ljepše zvuči kad ovako kažem nego kad kažem „lešinari“. U centar su dolazili volonteri iz svih krajeva svijeta, a radilo se sve i svašta: hranile životinje, kuhalo, brinulo se o biljkam u botaničkoj bašti, dočekivali turisti...i mnogo toga. Sve je bilo protkano keltskom mitologijom. Mi volonteri imali smo poštanske sandučiće u kojima smo svakog jutra nalazili razglednicu sa duhovnom porukom starih Kelta. Nakon sto bi odradili svojih 5 sati odlazili bi na plažu ili šetali Cresom.

Cres je doista poseban. Po cijelom otoku puštene su ovčice koje su postale skroz divlje i koje služe kao prirodne kosačice, tako da u koji god kutak otoka dodjete trava je uredno podšišana kao najoštrijom kosilicom. Od gradića Beli možete da planinarite na ukupno 7 staza zvanih po vjetru koje se spušta sa planina- Tramontana. Svaka tramontana ima svoj naziv: ljubičasta staza, crvena staza, žuta staza, crna staza....I svaka je označena odgovarajućom bojom i prateći te boje dolaziš do kraja staze, a na kraju je lavirint, koji takođe ima značaj po keltskoj mitologiji. U taj lavirint se uđe i prilikom ulaska meditiraš, zamisliš naprimjer pitanje, a onda kad dodješ do kraja odgovor će ti sam doći. Svi lavirinti su različiti, neki su kockasti, a neki okrugli. Na cijelom putu do lavirinta postoji vjerovanje da možete sresti vile, vilenjake, patuljke, masmaliće....Masmalić je poseban patuljak koji živi na Cresu. Neobično se oglašava. Jednu noć , čak mislim i da sam ga čula. Šta god ono bilo, onaj zvuk, ostao mi je u sjećanju.

Ima još jedna zanimljiva priča jednog Poljaka koji je radio u tom centru. Pričao je kako je jedan dan išao ljubičastom stazom i odjednom zastao jer je na stazi spazio vilu. Imla je dugu crnu kosu i bijelu haljinu. Plesala je. On se ukočio. Vila nije prestajala da pleše i odjednom je shvatio o čemu se radi. Grupa „Let 3“ snimala je spot.







10.03.2021. u 19:07 • 34 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 01.03.2021.

Kako se zove voda koja pada?

Znate ono kad Eustahije Brzić u uvodnoj špici crtanog filma kaže „Zmijoljupci zdravo, zdravo, ja sam najbrža zmija na svijetu“.....(inače živi u Teksasu), pa ode na Antarktik i donese grudvu snijega....E, tako i ja. Odem na planinu i donesem grudvu snijega na ovo lijepo Sunce, pa se istopim skupa sa grudvom: od ljepote, od dragosti, od umora, od svega....

Moram vam reći da nemam novih putopisa, a da sam „išla u šetnju“, jesam. Išla sam na one čarobne vodopade, što se opisat ne mogu, a išla sam i na Ozren kod Sarajeva (Crepoljsko). Na mom blogu već ima napisano nešto o ovim planinama.

Kako kažu slike govore više neko 1000 riječi.

Uživajte kao što sam i ja ! :)












01.03.2021. u 15:30 • 33 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.