Mehagina kći https://blog.dnevnik.hr/mehaginakci

četvrtak, 10.09.2020.

Stećci u BiH

Stećci i njihove nekropole su jedna od misterija bosanskohercegovačke historije. Najveće dileme se svode na pitanja njihovog porijekla, pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboličkih poruka koje nose pojedine predstave uklesane na njima.

Bosna i Hercegovine, Hrvatska, Srbija i Crna Gora još 2009. godine dogovorile su realiziranje Projekta nominacije stećaka za upis na UNESCO Listu svjetske baštine. Pet godina kasnije, do kraja novembra 2014., u Beogradu slijedi još jedan sastanak predstavnika državnih komisija oko usaglašavanja obimnog materijala. Ukoliko UNESCO uvaži aplikaciju za upis stećaka na Listu svjetske baštine, ovi srednjovjekovni nadgrobni spomenici bit će prvo upisano kulturno dobro nominirano od strane više država.

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Karakteriše ih bogata ornamentika te zapisi, epitafi, koji govore o specifičnom odnosu prema životu i prema smrti. Pojavljuju se od druge polovine 12. vijeka, a njihova prva faza traje i tokom 13. vijeka. Intenzivno se klešu i ukrašavaju u 14. i 15. vijeku, a u 16. ova vrsta sakralne umjetnosti postupno nestaje.
....

SA STEĆKA IZ 1377. GODINE
….. ne plasim se ja vlkova vetc ljujdi.
Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetcnost nadzivio.
1377., kad Kralj nas bjese Tvrtko.



Fotka je nacinjena na Bitovnji, podno vrha Lisin...

No, na mnogim planinama, nalazila sam na stećke, a jedan vrlo interesantan znak stećka na planini Ozren iznad Sarajeva ima uklesanu svastiku.


Stećak na Konjuh planini...



Stećak na tromeđi planine Treskavice, Igmana i Bjelašnice.



Stećak pronađen na relaciji Čavljak-Bukovik-Skakavac vodopad (planina Ozren pored Sarajeva)

Evo još jedan natpis u vidu pjesme:

A se leži
starac Radin,
koji na zemlji Bosni
bješe pravi sin,
sada na svojini na plemenitoj
u Vrhbosni.

V ime i otca i sina
i svetoga Duha
tražio si u sebi dublje
no što tvoja dubina bješe
i šire no što tvoja širina bi.

U sve si u školjci duše svoje dirnuo,
sve osmotrio,
al ni Njega
ni sebe
nikada nisi dotaknuo.

Kako si sada,
dok ležiš nepomičan,
suvišan u proljetnoj kiši,
jer spoznah
da iznad i ispod zemlje
vrijeme drugačiji smisao ima
i druge puteve kojima teče.

Držao si se rala,
jer ti to tako rečeno bješe,
i druge si savjetovao
da ga se čvrsto drže,
al' sad ti je toga žal,
jer voljeo bi
da si se držao jarbola,
jedra i vjetra
i dotakao
neki nedotaknuti žal.

Blaga ti bila
ispod tvoga kama
starče Radine
vječna tama.

Dubok je
predubok
tvoj san,
al još dublja je java.

Napisa Prehten,
sin njegov,
onaj što jedriti ode...

1317. ljeta vzalud čekajući da se Gospod ponovo javi


10.09.2020. u 20:06 • 13 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.