Međugorski glas

25.06.2014., srijeda

Gospina obljetnička poruka vidjelici Mariji, 25. lipnja 2014. godine

- 20:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.06.2014., nedjelja

Presveto Trojstvo

- 08:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.06.2014., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. lipnja 2014. godine

Stvoreni da ljubimo i opraštamo Kako je lijepo čuti Gospinu teologiju ljubavi, nepromjenjivi nauk istine koji jedini oslobađa iz uzništva svijeta, koji, šireći svjetlost pomirenja, iz srca tjera očaj i stišava emocionalne bure što ruše i razaraju unutarnji mir. Dok nas nestalnošću nagriza naša ranjena narav, dok se zapetljavamo u zamke oholosti, dok zanovijetamo i osuđujemo, pored nas prolaze životi potrebitih koje ranjavaju krhotine naših djela, naših promašaja i našega častohleplja. Čineći naopakosti, ponajviše štetimo vlastitoj duši, ali tragovi naše nesmotrenosti ostaju duboko urezani u srcima bližnjih. To je početak nemira i izvor protivština koje raslojavaju pravednost i dobrotu, koje potenciraju sukobe i nadmetanja, koje potiču i umnožavaju neprijateljstva i zloću. To je raspamećeni duh sebeljublja koji perfidno širi sljepoću i maglama neznanja muti vidokruge. Gospa nas poziva da se vratimo početku, stanju ljubavi iz kojeg je zračila vidljiva Božja nazočnost, iz koje se širila radost i povjerenje, bliskost i toplina. Upućuje nas na zaziv Duhu Svetome, Životvorcu koji se odmaknuo od tame svijeta i tajno prebiva u odajama onih srdaca koja su prihvatila vodstvo Marijina Srca. Majka nas je sve uzela pod svoje okrilje i neizmjerno nas ljubi, opominje nas da se prenemo iz učmalosti i nevjere, da se odmaknemo od prevrtljive mudrosti svijeta i svega onoga što nam nudi njegova zavodljivost. Jer uzaludno nam je od Gospe tražiti utjehu i nadu ako se ne sjedinimo s njezinim mišlju i osjećajima, ako ne uronimo u raspjevanu stalnost stvarnosti nebeske, ako iz vječnosti ne budemo crpili smisao postojanja, ako u snazi neprolaznog ne otkrijemo razlog našeg trajanja, ako u ljubavi ne pronađemo put koji je jedina istina. Tko je sjedinjen s Gospom, sjedinjen je i sa Sinom, obgrljen je Presvetim Trojstvm, opečaćen je bljeskom ljepote i okupan spoznajom punine, osvježen jasnoćom koja obnavlja i budi duh, prožet je zrakom života koja vodi kroz umornu vremenitost. Onome tko iz radosti crpi snagu, lakše je razotkriva tajnu boli i žrtve, smisao i plodove odricanja koji vode u zagrljaj ljubavi iz koje nas sve sile paklene ne mogu otrgnuti, ljubavi koja je jedino oružje što se suprotstavlja zlome u iscrpljujućoj bici za spas svijeta. Zato nas Majka i poziva na ljubav, ljubav koja ne osuđuje i ne razjedinjuje, koja se ne hvasta i ne prisvaja, koja je spremna na bezuvjetno darivanje, koja se izlijeva iz Božjeg mira i kao blagi vjetrić prolazi kroz pukotine raspadljivoga i ulazi u sve pore života. Molitva će našu razdvojenost i raštrkanost ponovno spojiti u zajedništvo, obdarit će nas mirom povjerenja i ispuniti milostima koje će nas jačati u časovima tame, davati nam snagu kad se iscrpimo i umorimo od navale svijeta. Sjedinjeni s Gospom, lakše ćemo koračati strmom stazom vjere, krijepiti se u sjaju njezine blizine, napajati se melemom njezina glasa. Dok u njoj gledamo uzor ljubavi i od nje tražimo utjehu i nadu, i sami ćemo se mijenjeti na bolje, čistiti se od naplavina tame i liječiti srca zatrovana talogom sumnje i neznanja. Koliko je budemo slušali i slijedili njezine riječi, toliko ćemo biti njezini apostoli, anđeli njezina srca, čuvari i pronositelji istine, istine koja je ljubav, koja u ljubavi traje i iz nje se rađa. Da bismo dodirnuli i osjetili ljubav, potrebna nam je molitva, a da bismo mogli moliti srcem, moramo oprostiti i sebi i drugima. Molitva, dakle, kao i istina, izlazi iz ljubavi i u nju se vraća. Ona nas čisti i bistri, kakva bijaše u početku, takva će ostati i u vječnosti. Ona je je jeka Božjeg glasa i govor hvale, neodvojiva od svog izvora i jedina stalnost u mijenama stvorenoga. Ona ne odvlači misao prema prolaznom i propadljivom, nije u službi ishitrenih želja, nije ucjenjivačka i ne postavlja uvjete. U njoj se prepuštamo Stvoriteljevoj mudrosti i providnosti, uskome putu što vodi od trnja do zvijezda. Kad nam se riječi i djela stope u cjelinu, prožet će nas oganj Duha Svetoga, vatra koja daruje mir, ustrajnost, dobrotu i poštenje, toplinu u kojoj se rasplinjavaju studen i tama, u kojoj izgara dvojba i nesigurnost, u kojoj se smrt preobražava u život. Stvoreni smo da ljubimo i opraštamo jer onaj tko ne prašta ne živi u ljubavi i osuđuje sam sebe. Iz klupka nepraštanja odmataju se niti zlopamćenja, zarobljavaju jasnoću duše i pletu mrežu oko ranjivih osjećaja. Umjesto blagosti i nježnosti umnožavaju se zavist i zloba, zagađuju vidike srca a misli truju gorčinom. Zaboravljajući molitvu, odmičemo se od izvora utjehe, prekidamo spone radosti, prepuštamo se spletkama opsjenarstva, brzopleto prihvaćajući igru u koju nas uvlače duhovi svijeta. Družeći se s njima, priklanjamo se zavodničkom glasu tame i počinjemo mrziti svjetlo. A Gospa neumorno, kao plimni val bistrine, svraća u naše dane, u našu jad i bijedu, u našu tugu, preplavljenu porocima i nečistoćom, ispunjenu strahovima i zebnjama, ogrnutu plaštom nevjere. Poziva nas Prečista u okrilje svoje čistoće, u razgovijetnost i jasnoću svoga glasa, u odaje Bezgrješnog srca, ispunjene sjajem istine i ljubavi. Nudi nam utočište u kojem buja svjetlost milosrđa i blistaju Spasiteljeve riječi. Na put koji vodi do nebeskih vrata dovest će nas molitva, molitva koja mijenja, koja štiti, koja preobražava, molitva srcem u kojoj se radujemo i opraštamo, u kojoj rastemo i cvjetamo, molitva u kojoj ljubimo. Zato molimo, molimo, molimo.

- 11:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.