Međugorski glas

25.08.2013., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25, kolovoza 2013. godine

Sjeme koje rađa stostruko U ovom milosnom vremenu što se milosrđem izlijeva iz Marijina srca, što rosom blagosti škropi tvrdoću svijeta, što istinom odzvanja nad utvrdama laži, postajemo svjedoci i sudionici bitke koja se rasplamsava nad obzorjem Povijesti, koja eskalira među suprotstavljenim duhovima, koja kulminira u srazu svjetla i tame, u kojoj se odvaja jasnoća od zamućenosti. Dok knez svijeta u pokornosti drži zavedene, mlake i uplašene, dok posrnule pritišće ucjenama, dok pale vuče u beznađe i odvaja ih od Kristove ljubavi, dotle Prečista poziva dječicu na buđenje, hrabri ih i jača, savjetuje i nuka na pomirenje sa samima sobom i Svevišnjim, s Bogom koji strpljivo čeka, koji je pun praštanja i koji nas poziva na obraćenje, na pokajnički čin koji preobražava srca, ozdravlja sljepoću i liječi gluhoću. Zasipa nas Gospodin čistoćom Majčina glasa u kojem je pohranjeno sjeme istine, sjeme koje Djevica prosipa na oranice srdaca, kako na one zapuštene, tako i na one koje su uzorane plugom Isusovih riječi. Jedne zagrljene mekoćom molitvenog treseta i očišćene od korova, a druge obrubljene kamenom tvrdoćom nevjere i obrasle trnjem. Gospa sjemenom istine zasipa svako srce, ali su različite podloge na koje pada. Na kamenom terenu zrnje istrune ili ga Božjom providnošću odnesu vjetrovi na njive rodonosne, onima kojima će se dati još više; u trnju nakratko proklija, ali brzo usahne, zagušeno tamom i bodljikama. Ali zato na polju koje je preorano obraćeničkim sjajem rađa stostruko, plodovima bogato puneći riznicu Marijina srca, riznicu iz koje će Gospa ponovno nesebično prosipati darove svoj svojoj djeci. Oni koji se otvore i odazovu njezinu pozivu, koji molitvom i odricanjem istjeraju nametnike i očiste oranice srdaca, upoznat će mir i sigurnost, živjeti nepokolebljivo u vjeri i ustrajno ostati u ufanju, a svjetlom ljubavi hranit će one koji su gladni istine i koji čeznućem traže plodove nebeske. Iz sjemena što ga Gospa sije svijetom već izrastaju bujni klasovi, a vjerni u mlinicama ljubavi melju brašno od kojeg njezino srce mijesi Kruh nebeski te ga dijeli dječici da nikada ne ogladnu, da nikada ne požele propadljivu hranu koja ne poziva na život, već odvodi u vječnu smrt. Oslobodimo se natruha svijeta i prihvatimo Majčinu jednostavnost, prionimo uz riječi koje donose Dobrotu, odazovimo se melodiji njezina glasa, stopimo se s jasnošću rajske ljepote koja u nama prebiva, koju smo je nebrigom i površnošću zatvorili u krletku nevjere. Otkrijmo zakopano blago u dubinama duša i molitvenim ključem otvorimo rajska vrata. Napravimo odlučan iskorak i odvojimo se od sumnje, uronimo u svenazočnu svjetlost Duha Svetoga. I ne bojmo se nikoga i ničega jer smo Božja djeca. Sve naše pripada Njemu osim grijeha, a njh ćemo se skrušenim priznanjem osloboditi u sakramentu ispovijedi. Jer uzaludan i jalov bit će naš put ako prije toga s njega ne odstranimo barikade poroka, ako uprljani obraz ne umijemo u zdencu milosrđa, ako zjene ne isperemo živom vodom, ako srca ne očistimo u vrutku ljubavi. Pogledajmo u sebe i oko sebe pa ćemo vidjeti svu bijedu i golotinju raskošno odjevene laži, svu frivolnost i siromaštvo oholosti. I dok zamantani i rastrojeni ulijećemo u mrežu zavodljivosti, dok se, uronjeni u privid i magluštinu, raslojavamo u vremenu i prostoru, pored nas promiču krhotine cjeline i razbijaju koheziju darovanih dana koje tračimo uzaludno, koji su ispunjeni borbom za samopotvrđivanjem, nerealnim planovima i nesuvislim trabunjanjima. Okupirani rastrganom prošlošću i opijeni nevidljivom budućnošću, postajemo izgubljeni u sadašnjosti, nekorisno tračeći poklonjene sate i minute, bježeći od odgovornosti prema sebi i drugima, prema svemu dobrom što smo mogli učiniti, a nismo ni znali ni htjeli jer smo bili preokupirani tlapnjama i ispraznostima. Kad se odbroje naši dani i kada i zazvoni zadnji otkucaj srca na putu zemaljskom, kad istinu ugledamo u punini, bit će kasno za sve ono što ne napravismo u pravom trenutku, kad se oglušismo o zov Duha Svetoga. Ostat će nam tek kajanje i pouzdanje u Božje milosrđe, tek okus gorčine u srcu i nedovršene riječi na usnama. Zato nas Gospa i poziva de se prenemo iz učmalosti, da se okrenemo njezinu Bezgrješnom srcu, da budemo znak drugima, da postanemo njezine ispružene ruke, da nas ispuni ljepota življenja i radost pomaganja i da upravo danas, umjesto jednoga, napravimo dva koraka na obraćeničkom putu.

- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.