Međugorski glas

25.07.2013., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25, srpnja 2013. godine

Čeznuti za svetošću Gospin se poziv ulijeva u rano srpanjsko predvečerje, praćen nebeskom glazbom i obasjan sjajem anđeoskih krila. Uranja svjetlost u tamu začarane svijesti, iz Bezgrješnoga srca izvire radost neprolazna, zasipa učmale duše ljepotom rajskom, dohodi zavedenoj dječici da im razbistri pamet, otkloni mrene s očiju i obasja Božje pute. Odzvanja istina u mukloj pustoši svijeta, tjera strahove što se ugnijezdiše u kotlinama sumnje, što se nastaniše u slatkorječivim krošnjama laži. U sparni kotao briga unosi osvježujući dašak dobrote, ozdravljujući melem ljubavi koji preplašene potiče na hrabrost, koji krijepi umorne i bolesne, koji mlakima i bezvoljnima vraća samopouzdanje, koji nas podsjeća da smo djeca Očeva. Jača nas Gospa sjajem neprolaznim, bodri nas jasnoćom vječne zbilje, zaziva na nas snagu Duha Svetoga i tjera sjene malodušnosti. Poziva nas da živimo vjeru u kojoj je punina istine, da se ne povijamo pred naletima zavodljivih vjetrova i ne klečimo pred argumentima svijeta, da ne služimo propadljivom i ne slijedimo mudrost zemaljsku, izraslu iz zabluda i samoljublja. Moli nas da čvrsto i nepokolebljivo ostanemo u Isusu, da čuvamo njegove riječi koje su nauk Crkve, da se odmaknemo od zloga i njegovih nagovora, da se oglušimo o svaku nemoralnu ponudu i ne ravnamo po zakonima koji se protive Božjim zapovijedima. Jer na nama je, ako želimo uspravno i časno dočekati dan Marijine pobjede, da ostanemo u vjeri, da svjedočimo mišlju i riječju, da se očitujemo djelima, da se hranimo istinom i potvrđujemo životom, da vlastitim primjerom širimo svjetlost i ljubav, nadu i pouzdanje. Gospa nam govori o odvažnosti koja se ne koristi silom i nadmetanjima, već se krijepi snagom Božje ljubavi koja obnavlja i podiže umorne iz malaksalosti, koja je okrjepljujuća radost ispunjena stvaralačkim znanjem, u kojoj traje milosrđe i sjaj otvorenih nebesa, svjetlost koja prokazuje grijehe i blaži grješničke rane, koja poziva na obraćenje i nudi spasenjski put što vodi kroz uska vrata Križa, što je izniknuo iz Otkupiteljeva srca i darovan svim ljudima. Ma koliko se razmetali znanjem, kolikogod pokušavali prodrijeti u veo odgonetke, bez obzira na to koliko se trsili da shvatimo tajnu života i smrti, ostaje nedovršen odgovor Očeve mudrosti koja nam je ponudila spasenje preko Sina, da svaki koji u Njega vjeruje ima pristup u kraljevstvo nebesko. Ako pozorno poslušamo Marijine riječi, ako u vjeri razmotrimo dubinu i jednostavnost njezinih poruka, onda ćemo brzo uvidjeti da su one radost utjehe što dopire iz kraljevstva mira, oslobođene svih suvišnih emocija, svih nemira i nesigurnosti kojima su podložni naši ranjivi osjećaji. U njima nema osude i ne podliježu afektivnosti, nisu sklone dijeliti ljude po svjetonazorima, po karakteru i temperamentu, ne progone zabludjele a niti na tron dižu one koji se odlikuju revnošću i skromnošću. Jer svi smo njezina djeca, jedni manje, a drugi više podložni neprijatelju od početka, slabi u svojim htijenjima i labavi u svojim odlukama. Dolazi Gospa s Izvoru ljubavi, iz dubina rajske ljepote i Sinovim očima, punim milosrđa, gleda svijet, razlikujući čistoću duša od naslaga tame što se nakupila i nataložila u dubinama srdaca. Zna da su naše slabosti nesigurnost i nepovjerenje u Božju svemogućnost, naše tvrdokorno odbijanje da potpuno povjerujemo u Njegovo postojanje, da odbacimo i zadnji trunak sumnje, koji, usađen na osjetila unutarnjeg i vanjskog, ometa jasnoću pogleda. Odbijajući vječno, hvatamo se za propadljivo, veličajuči djela ljudskih ruku i uznoseći dosege ljudske mudrosti koje vrijeme razara i baca u ropotarnicu povijesti. Misleći da se približavamo istini, mi se u stvari od nje udaljavamo jer nas u spoznajama najčešće vodi lažac od početka, oličenje oholosti i otac vječne smrti. Jer tko se ravna po logici svijeta, postaje njezin zarobljenik i kao slijepac prepušta joj se da ga vodi prema propasti. Ne smijemo sebe, u odnosu prema bližnjima, smatrati pravednijima i neporočljivijima, umišljati kako smo molitvama i odricanjem dorasli zahtjevnim molbama Majčina glasa. U čovjeku uvijek tinja žeravica sebeljublja i samo je pitanje trenutka kad će se rasplamsati u oganj, kad će strpljenje i blagost popustiti pred navalama zavodničke provokacije. Zato nam Gospa i govori da se čuvamo napasti oholosti koja uvijek vodi u grijeh i prekida spone što su nas vezale s Božjom voljom, a otvaraju vrata navalama bezrazložnog gnjeva, uvode nas u spletke, umnožavaju zlobu i zavist jer se u odnosu prema drugima postavljamo kao pravednici, kao suci kojima je dopušteno donositi osuđujuće presude. Nama je potrebna čežnja ta svetošću, neprekidno preispitivanje vlastitih riječi, misli i djela, prepuštanje vodstvu Duha Svetoga i odmak od brzopletih zaključaka. Kad na obraćeničkom putu uzljubimo istinu i kad joj sebe podložimo, prestajamo biti ljudi svijeta i postajemo istinska djeca Stvoriteljeva, slabi po mjerilima ljudskim, ali zati jaki u očima Gospodinovim.

- 20:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.