Međugorski glas

02.07.2013., utorak

Putovi Božje volje vode kroz vrata Gospina srca Ne odustaje Gospa od svog nauma, od puta kojeg je davno, dolaskom u Međugorje, zacrtala u svom Srcu. Potrebna joj je naša suradnja, naš iskreni odaziv, naše povjerenje i naša vjera, makar velika kao gorušičino zrno, vjera koja će rasti i bujati na svjetlu Majčine ljubavi. Ako smo do sada lutali na stranputicama i vrludali između istine i laži, vrijeme je da prekinemo suradnju sa sumnjom, da se odmaknemo od neodlučnosti, da se široko otvorimo melemu njezina glasa, koji nas strpljivo opominje i umilno doziva, koji nas poziva u okrilje vječne svjetlosti. Jer putovi Božji vode kroz vrata njezina Srca, kroz radost i ljepotu njezine duše u kojoj pjevaju anđeoski korovi i pirka blagi lahor pomirenja. Ona je jedno u Gospodinu, prožeta njegovom svemogućnošću i srasla s njegovom Mudrošću, ona je najodanija suradnica bez koje je nezamisliva povijest spasenja, bez koje bi ostala zatvorena rajska vrata koje je otvorila svojom poniznošću i poslušnošću, svojom razboritošću i potpunim predanjem, svojom dubokom vjerom po kojoj je Riječ Tijelom postala. Ona je naša majka i sestra, uzvišeno ljudsko stvorenja, uzor našim dušama i radost našim srcima. Zato bi svakom ljudskom srcu, a pogotovu kršćanskom, trebala biti radost i obveza s njom biti, s njom disati, po njezinu se savjetu ravnati, njezinu se zagovoru utjecati i u nju se ugledati. Jer po čemu smo Božji ako ne prihvaćamo i ne priznajemo Mariju, ako u njoj ne vidimo zvijezdu vodilju, ako u njoj ne prepoznajemo ostvarenje svih Isusovih obećanja, ako je ne prihvaćamo kao Kraljicu milosrđa i majku Gospodinovu. U ovom vremenu, na izmaku njegove punine, jasno nam se otkriva onaj dio istine koji do sada možda i nismo mogli potpuno razumjeti, a to je neponovljivost i značaj Gospine uloge u konačnoj bici za spas svijeta. Jer ni jedna duša neće pokucati na vrata nebeska prije nego li prođe ispod bistrog slapa njezinih suza i ne okupavši se u svjetlosti njezina Srca, ispunjenog čistom, ozdravljujućom i otkupiteljskom Sinovom Krvlju. Zato nam Gospa i govori da joj već danas predamo svoja srca da ih liječi, obnavlja, mijenja i prilagođava svome Bezgrješnom srcu, oslobodi od zala i prinese Presvetom srcu Isusovu, čijim se otkucajima hrani Majčin duh i bilo. Ona koja diše u Istini i nuka djecu živom vodom s izvora života, koja ih štiti od svega što mami i zarobljava, od svega što ih udaljava od jedine radosti i punine, od jedinoga Dobra koje prebiva u imenu Isusovu, ne umara se u svojoj veleposlaničkoj nebeskoj misiji, već ustrajno, puna ljubavi i razumijevanja, dječicu privodi smislu življenja i ljepoti života. Jer sve ostalo, što nam se nudi na ovome svijetu, ma kako izgledalo primamljivo, raskošno i bogato, korisno i prihvatljivo, vodi nas pogrješnim putem i oduzima nam radost i mir. Uostalom, svaki od nas vlastitim iskustvom može potvrditi istinitost Gospinih riječi i svjedočiti sav jad i bijedu, propadljivost i nestalnost časti i slasti zemaljske. Skloni smo pohlepom i požudom ranjavati dušu i tijelo, mislima gacati u kaljuži prepredenosti i duhom služiti carstvu opačina. Zaboravljamo Isusove riječi i njegovu žrtvu, prljamo jasnoću Božjih zapovijedi i valjamo se u blatu grijeha. Nismo spoznali kušnje jer odbijamo odricanje, ne prezamo pred naopakostima jer smo umrtvili savjest, omalovažavamo revne i Bogu odane. Dok govorimo o Kristu, umjesto njegova nauka prilagođavamo se polovičnim istinama jer nismo u čvrstoj vjeri, već inficirani Antikristovim duhom. Tek u potpunoj predanosti Srcu Marijinu, tek u zagrljaju njezina glasa, prožet će nas Zaručnikova svjetlost, upoznat ćemo ljepotu Božje volje koja će nam donijeti slobodu i pomiriti nas s Nebeskim ocem. Gospina je želja da se u Međugorju ispuni ono što je započela u Fatimi i nevjernom svijetu pokaže da je i gorušičino zrno vjere jače od svih podvala i prividne moći zloga. Jer apostoli Gospodnji, postom i molitvom, mogu mijenjati svijet i svako srce, rastrgnuti guste zastore tame koji stoji na putu svjetlosti što struji iz dubine Gospina srca, iz zdenca istine u kojem prebiva nebeski sjaj. To su oni koji se ne boje svjedočenja, kojima je reskoća blagosti ubojito oružje u borbi protiv prenavljanja i kukavičkih podvala što se koriste ljudskim slabostima i naivnošću. U zajedništvu s odanim pastirima Crkve uskoro ćemo dočekati Marijin dan, kad će nad Brotnjem sijevati munje i uzmicati tmasti oblaci, a svjetlost se širiti u sve zakutke svijeta, kad se vjerna dječica, anđeli i sveci uključe u provedbu Velikog Božjeg plana, kad se zvuci međugorskih zvona stope s radosnim pjevom probuđenih ptica, kad rogovi zvijeri popucaju pred tutnjem istine. Poslije svih muka i progona sjaj Gospina žezla prokazat će laži i djela tame, protjerati zloga i osvijetliti put do pobjede.

- 13:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.