Međugorski glas

02.02.2013., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. veljače 2013. godine

Ljubav koja sve pokreće, oprašta i traži oprost Smrtnicima je ponekad teško razumjeti Gospino Bezgrješno srce, iz kojeg zrači čistoća, poniznost i bezuvjetna ljubav, Srce koje nije dodirnula tama grijeha, koje ne pozna zavist, mržnju, osvetu i ljubomoru, Srce koje je oduvijek slobodno od zamki vremena, od propadljivosti i prolaznosti, od nakupina ispraznih osjećajnosti kojima uspješno manipulira knez propasti i s kojima zavedenog čovjeka kroz magle sentimentalnosti odvodi od istine. Izmještanjem budućeg i prošlog, povlađujući ćutilima ranjenih sjećanja i slikama nedovršenih sanja, zamućuje iskustvo duha, na valovima prolaznosti dubinu trajnosti tjera prema pjeskovitom plićaku u kojem se zamućuje i zamračuje jasnoća Isusovih riječi koje čiste i neoskvrnjene prebivaju u ljepoti Bezgrešnog srca Bogorodičina. Od onoga trenutka kad je zmija u praroditeljskom vrtu ranila jedru ljubav i rasplinula je u paru nestalnih emocija, u strah, izgubljenost i nesigurnost, počinju naše patnje, naša lutanja, naši bjegovi od sebe samih, naše grizodušje koje nas odvraća od pomirenja s Bogom i bližnjima. Zar smo previdjeli novozavjetnu svjetlost, Isusov nauk i njegovu žrtvu? Vrtimo li se još uvijek u začaranom krugu nevjere i nepouzdanja, iza bodljikave ograde Edenskog vrta, izgubljeni i neusmjereni, puni nepovjerenja i nesigurnosti, zabuljeni u Kajinove krvave dlanove iz kojih teku zle primisli i gnjilež neokajanih grijeha? Zar smo zaboravili Marijina Sina, našega Gospodina, koji je pobijedio grijeh, protjerao prokletstvo i donio mir zalutalim srcima, opravdao nas pred Ocem i istinom razotkrio svu jad i bijedu sotonskih smicalica, prozreo i prezreo onoga koji nas je držao u zarobljeništvu mraka i straha? Jer istina je i radost i tuga, i smrt i bol, i padovi i uzleti, i žrtva i darivanje, i neprestana borba i stalni padovi, ali i obećanje da nas punina čeka u kraljevstvu nebeskome. Istina je da smo okruženi tamom svijeta, ali smo isto tako zadojeni milosrđem i ispunjeni svjetlom po kojem i s kojim jasno možemo razlučiti dobro od zla, pravednost od nepravde, poroke od čistoće i laž od istinitosti. Istina je da smo skloni opačinama, ali isto tako darovana nam je ozdravljujuća milost svetih sakramenata, snaga molitve i Majčina uzoritost. Imamo se na koga ugledati i ne tražiti umnost na pustopoljinama svijeta, ne slijediti glas lažnih proroka i ne zavaravati se slatkorječivošću ispraznih obećanja. Gospa nas svojom pedagogijom budi iz uspavanosti i lažne sigurnosti. Podučava nas da ne umišljamo kako smo dobri vjernici, da se odmaknemo od farizejštine i da pogledamo u vlastito srce i da se upitamo kolika je naša ljubav, koliko smo u istini, jer ljubav jest istina, pokatkad kruta i zahtjevna, ali zato ozdravljujuća i puna miline, tiha i razgovijetna, nesalomljiva i nepotkupljiva. Njoj trebamo sve podložiti, po njoj se ravnati i za nju svjedočiti. Ona ne podnosi naplavine prenavljanja, ne ravna se prema prevrtljivosti svijeta i ne šuruje s lukavošću i nestalnošću. U njoj nema tajni, niti zakulisnih igara, ona je srž punine i vrelo života. Nju se ne može prevariti jer je ona kolijevka istine. Zato, kad te netko povrijedi u nedostatku ljubavi, oprosti mu, ali isto tako traži oproštenje od onoga koga si u svom ophođenju povrijedio izostankom ljubavi. Jer u njoj su svi zakoni koji nam pomažu da ne zalutamo, iz nje izniču zapovijedi koji su put u život, koji su jasna svjetlost u pomrčini nestalnosti. To je plamen kojim je ispunjeno Srce Djevičino, kojim je protkana svaka njezina riječ i misao, svaka molitva i zagovor. Ako nismo ispunjeni ljubavlju ne možemo se podvrgnuti volji Božjoj jer On nema na čemu graditi svoje planove, ne može nas dozvati i s nama surađivati, ne može se nastaniti u dubinama naših srdaca. Upravo zato, kako nam tumači Gospa, ne možemo pomoći ni bližnjima koji još nisu upoznali ljubav Gospodinovu. Površnom osjećajnošću, koja je promjenjiva i kratkotrajna, nismo ukorijenjeni u dubinu ljubavi, ljubavi koja nas uči praštanju i odricanju, koja nas poziva na žrtvu i darivanje, koja ljubi i neprijatelja zavedenog smicalicama oca mržnje i propasti, što širi magle straha i unosi očaj u mlakost vjere. Bodri nas Prečista da se ničega ne bojimo jer nam nitko ne može nauditi ako smo u Bogu živih. Poziva nas da ne mislimo na sebe, već se prepustimo Isusu koji u nevoljama ne zaboravlja one koji ljube, kojima svjetlost vjere daje snagu i obnavlja radost. Jer pravo srce, ako se suobliči s Bezgrješnim srcem Marijinim, počiva na čvrstoj stijeni ljubavi, doduše, okruženo i ranjeno trnjem, ali prožeto zrakama milosrđa koje se prelijevaju u ključanicu spasenja, u koju je utaknut ključ istine što snagom križa Gospodinova otvara nebeska vrata.

- 12:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.