Međugorski glas

02.11.2012., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. studenoga 2012. godine

Ustrajnost u Istini Prepoznati znakove vremena, prozrijeti lukavstvo svijeta i ustrajati u istini, poslanje su i zadatak Gospinih apostola, onih koji se posvetiše Bezgrješnom srcu Djevičinu i slušaju njezin glas, umilnu nebesku glazbu što se s Brda spasenja razlijeva diljem svijeta. Da bismo bili i ostali vjerna djeca Marijina, moramo je ljubiti cijelim srcem, s njom dijeliti radost i tugu, s njom putovati u otajstvima krunice, učiti se njezinoj poniznosti, slijediti njezinu strpljivost u danima kad nam loše krene, pouzdati se u njezin majčinski zagovor i ne bježati pred poteškoćama što nas čekaju na svjedočkom putu. Potrebna nam je izdržljivost i snaga, mudrost i odlučnost, koju ne možemo crpsti iz nestalne ljudske naravi, već s izvora nepresušne Ljubavi koja se za nas krvavim znojem znojila u Getsemanskom vrtu. Gospa nas svojim molitvama jača i na nas zaziva Duha Svetoga. Zar nam već davno nije rekla da je spremna izmoliti sve milosti za one koji pođu putem svetosti, od Boga isprositi sve što im je potrebno da bi njihova svetost bila potpuna, da bi njihova vjera rasla i svijetlila, grijući zrakama nade one koji još nisu upoznali ljubav Gospodinovu. Gospa se u ovom milosnom vremenu, koje je započelo njezinim dolaskom u Međugorje, suprotstavlja zavodničkom dobu koje je uzletjelo na krilima zloporabnih tehnologija, rođeno iz opijenosti i razvrata, izniklo iz poganskog sjemena, iz lascivnih zvukova i slika, iz gnijezda mnogih hipoteza koje su se prilagodile sadašnjem trenutku, licemjerno nam nudeći davno prožvakane nebuloze. Upozorava nas da se ne udaljujemo od Isusa jer ćemo sasvim oslijepiti i omlačiti, a zatim kormilo broda prepustiti vjetrovima nevjere koji nas vuku prema hridinama beznađa. Ako ostanemo u istini i napajamo se Istinom, neće nam se nametnuti zemaljska dioptrija prosuđivanja, već ćemo razlikovati svjetlost od sjena, gledati zbiljnost i prepoznavati njezine surogate. Nećemo olako za istinu prihvaćati laži i podmetanja, a niti vjerovati onima što su nas učili da je sve relativno, da između dobra i zla ne postoje granice. Ne smijemo se okretati za onima koji imaju moć, koji manipuliraju i zavode, a niti ih slijediti kao uzore, već se okrenuti zdencu savjesti u kojem prebivaju moralni zakoni, prema kojima se moramo ravnati i koje moramo slijediti. Bez molitve i posta ne možemo pobjeći iz začaranosti svijeta, a još teže shvatiti Gospine nakane koje se blijesak dobrote, koje će biti melem našim ranama u danima velike smutnje. Njezinim milosnim dolaskom u Međugorje dana nam je velika prilika da se obratimo, da budemo svjedoci Božje ljubavi i zapalimo svijeće koje će gorjeti u danima kratkotrajne tame, da svojim životom i djelom doprinesemo ozdravljenju svijeta. Na nama je odgovornost koju me smijemo olako shvatiti jer nam je Prečista jednom rekla da će mnogima, kad nas kratkotrajno napusi, biti krivo što nisu slijedili njezine poruke, što su spavali u vrijeme budnosti i bdijenja, što su površno izvršavali njezine molbe. Jer kad dođe vrijeme suhoće, pokleknut će mnogi od onih koji koji su sjeme vjere, umjesto u dubinu srca, posijali na njegovim rubovima. Zaklinje nas Gospa da joj našim molitvama, koje će prikazati Gospodinu, otvorimo put do njezina Sina, da plodovi molitve postanu čvrsta spona između nas i Isusa, da kroz nas struji radost nebeska i preko nas se sveti ime Njegovo. Njegovim očima gledat ćemo svijet i Božjom istinom prosuđivati sve što vidimo, čujemo i osjetimo, sve što je oko nas i u nama, sve što razumom možemo shvatiti i vjerom dosegnuti. Ni u jednom trenutku nećemo svijet promatrati očima zavodnikovim i nasjedati na njegove podvale, već naprotiv, ukorijenjeni u Isusu, u kušnjama i unutarnjim borbama, svjedočiti ljubav Nebeskog oca. Tek će nam ustrajnost i potpuno predanje u ruke Stvoriteljeve osvijetliti i olakšati svjedočke dane, prebrodit ćemo strahove i odagnati mrakove jer ćemo disati u Bogu živih, u Onome koji je oduvijek i koji nam je darovao život vječni. Ako živimo u Istini, koga se trebamo plašiti i u ime koga lagati? Zar će nam koristoljublje, licemjerje, kompromisi i izmotavanje donijeti išta dobro, zar nam povlađivanje i vjernost propadljivom neće oduzeti radost punine, zar nam gramzljiva bitka u zemaljskom trajanju neće u konačnici zatamniti rajsku ljepotu? Govorili su naši stari: Živi i umri pošteno, vojoj i pripremi se za odlazak časni. Zato, čovječe, dijete Gospino i Božje, ostavi iza sebe trag svjetlosti, budi primjer onima koji iza tebe ostaju i dolaze, ne širi oko sebe tamu i ne predaji se u pipke onome koji će te odvući u vječnu smrt. Ako ne znaš ili si zaboravio što je istina, izmoli Vjerovanje!

- 14:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.