Međugorski glas

25.09.2012., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. rujna 2012. godine

Zahvalnost Ulijeva se jesen u oči vinograda, svjetlošću puni zlatno zrnje i rubinskom bojom resi okrajke lozina lišća. Iz nebeske modrine sipe mirisi jeseni, prelijevaju se koloriti preko vrtača i proplanaka, koračaju kroz voćnjake i ljepotom boja grle dozrele plodove. Netom probuđeni planinski vjetar češlja guste krošnje brončanih i smaragdnih šuma, ulijeće u rumenilo vrtova što se zagrljeni nebeskim sjajem raskošno ljeskaju među nitima sunčanih zraka. Igra raslinja i svjetlosti donose radost duši, očišćuju srca zavedena ponudama svijeta, donosi mir i unosi spokoj u rastresenost duha. Život u prirodi i s prirodom te stapanje s njezinom krasotom rasterećuje ljudsko biće, oslobađa ga grča i napetosti, ozdravlja ga od samonametnutih i nepotrbnih briga, približava ga Stvoriteljevoj dobroti i uvodi u tajnu jednostavnosti u kojoj prebiva jasnoća neprolazne mudrosti. Radost koja se u skladnoj nijansiranosti boja nenametljivo i tiho ulijeva u odškrinuta vrata srdaca, otkriva nam istinitost jednog drukčijeg svijeta, stvarnosti kroz koju često prohodimo zatvorenih očiju, pritješnjeni teretom kojekakvih obveza, izgubljeni u vrtlogu zakona i paragrafa, okovani propisima i izranjeni podvalama zloduhovih učenika. Dok nas proljetne boje pozivaju na buđenje i razigranost, dotle nam jesenji koloriti nude smirenost i postojanu radost, ovijenu mudrošću i obogaćenu raskošjem plodova, izraslu iz gustih preljeva svjetlosti, urešenu blagoslovom rada i ispunjeni milošću Božjeg darivanja. Jer svako srce, ukoliko nije do kraja ogrezlo u tami jada i opačina, prepoznat će u prirodi ljepotu stvaranja, otkriti snagu koja iz nje zrači, napojiti dušu fluidom koji liječi preobražava, udahnuti miris s izvora punine i okupati se u šapatu čistoće. Dok se oslobađamo zatvorenosti, dok iza sebe ostavljamo ljušturu gorčine, duh nam se puni nepomućenim veseljem i raste čežnja za vječnošću. Prepuštamo se milovanju Duha Svetoga, nestaje sebičnost, cvjetaju spone zajedništva i ljubav prohodi kroz usplamtjelo srce, a tijelo, duh i duša postaju jedno. Molitva spontano poteče s usana i riječi duboke zahvalnosti kao lahor zalepršaju nad krajobrazom ljepote. Srcu odjednom postane jasno da je stvoreno za vječnost, da mu je tuđe sve ono što ga zasljepljuje uskoćom i hrani truležom prolaznosti. Puno smo se puta, boraveći u prirodi, mogli posvjedočiti da nas Bog neizmjerno ljubi, da nam se objavljuje u šarenilu lišća, u laticama propule ruže, u miomirisnim valovima osušenog bilja, u procvjetalom obzoru nagnutom nad tjeme modrih planina. Vjerujem da su mnogi i prije Gospina savjeta bili zapljusnuti izljevom zahvalnosti i da su iz dubine srdaca veličali slavu Gospodinovu, kupajući se u istini što im je donosila okus neba. Majčine riječi potvrđuju nam naša osobna iskustva i govore nam da nismo tek fantazirali i bježali u svijet mašte, da je stvarnost nebeska iza tanke linije koje nismo ni svjesni, ali je čežnja često prekoračuje. Božja nazočnost u Duhu istine uvijek je s nama, ali je potrebno djetinje srce da bismo u njoj boravili. Potrebna je otvorenost, povjerenje, vjera i nada da bismo pobjegli iz zavorenosti, da bismo potjerali iluzije straha i razbili čahuru nepovjerenja. Potrebna nam je ljubav koja nadvisuje osjećaje i mudrost koja nadjačava znanje. Da ne bismo tumarali u bespućima svijeta, Bog nam je dao Majku, voditeljicu i zagovornicu, odvjetnicu i tješiteljicu, liječnicu i njegovateljicu, Onu koju je tijelom i dušom uznio u nebo, uzoritu po čijem se životu trebamo ravnati, savjetnicu koju trebamo slušati, kraljicu koju trebamo slijediti. Jer Gospa ne samo da se ukazuje, već je stalno nazočna među nama. Njezina uloga i poslanje nije završila slavnim odlaskom u rajske vrtove, već s nama živi do svršetka svijeta. Uči nas i priprema za odlučnu bitku u kojoj će zgaziti glavu zavodniku od početka, okovati zlo i dječicu vratiti u Očevo naručje. Poučava nas Prečista da nam je sve uzaludno ako ne upoznamo, prihvatimo i uzljubimo Isusa, ako ne krenemo putem kojim je i On išao, ako se ne priklonimo istini i beskompromisno ne razotkrivamo laži svijeta, ako ne prestanemo služiti dvojici gospodara. Jer uzaludna su nam sva nastojanja ako ne odbacimo sumnju, ako polovično prihvatimo nauk Evanđelja, ako ne ljubimo Boga iznad svega, ako u nedostatku molitva utonemo u suhoću koja će zatvoriti srce jeci Otkupiteljeva glasa, samilosnog glasa koji odzvanja u raskoši jesenjih boja, u bogatstvu svega onoga što je stvorio iz ljubavi. Budimo zahvalni za život koji nema kraja!

- 19:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.