Međugorski glas

25.06.2012., ponedjeljak

Gospina obljetnička poruka vidjelici Mariji, 25. lipnja 2012. godine

Molitva je radost i začin duše Bljesnula je još jedna obljetnica Gospina dolaska u Međugorje, potvrđena njezinom stalnom nazočnošću na Brdu spasenja, obogaćena trideset prvim zrnom ružina sjemena iz kojeg izrastaju blagoslovljeni dani, koji nas obujmljuju glazbom molitava i liječe otpjevanim Zdravomarijama. Popunjava se Majčina niza miomirisom propupalih ruža, svjetlošću prohujalih godina što u riznici nade čuvaju nepropadljivi plamen vjere i skladište zdrava zrnja iz kojeg će u onaj dan proklijati plodovi zavjeta i vjernosti, procvjetati šiblje odricanja i prolistati nasadi darivanja. Dok hodočasnička rijeka teče svome izvoru, vraćajući se u zagrljaj Onome iz kojeg je i potekla, ostavljajući za sobom kaljuže grijeha i zamućenost širokog korita, brižna Gospa raširenim plaštem čuva živu vodu vjere i usmjerava je prema uskom prolazu čistoće kroz koji se ulazi u kraljevstvo ljepote. Odvraća nas od psovke i proklinjanja i poziva da zažuborimo molitvom, da se preporodimo u sjaju njezina Bezgrješnog srca koje dječicu čuva od nasrtaja tame i štiti od podmuklosti svijeta, Srca koje nas uči da nam ne može nauditi težina križa, već površnost, lagodnost i malodušje kojimna nas inficira njezin i naš protivnik. Uči nas Kraljica da ne nasjedamo spletkama koje istinu odjijevaju u sotoninu logiku, izraslu na stablu laži, odnjegovanu u rasadniku oholosti i nahranjenu otrovom neposlušnosti, da ne prihvaćamo poroke i perverzije, da se ne mirimo s nametnutim zlom i naopakošću, da se odmaknemo od duha svijeta i ne slijedimo zov zlatnog teleta, da se, misleći na vječnost, žrtvujemo za slobodu zavedenih i utamničenih duša. Ponovno nas poziva na dugu i ustrajnu molitvu koja obnavlja i jača snagu vjere, koja nas veže uz njezino srce, što nam, uronjeno u volju Božju osvjetljava pute i pokazuje smjer prema kraljevstvu nebeskome. Tek u svjetlosti Djevičine ljepote, prepoznat ćemo vlastitu bijedu, ali isto tako otkriti i dubinu Gospodinova milosrđa. Jer svaka duša koja se nepogovorno preda Majčinu srcu, traje u volji Isusovoj i postaje bliski suradnik Očevog spasenjskog plana. Molitva nas veže u zajedništvo s anđelima i arkanđelima, u njoj je i vatra općinstva svetih, ozdravljujuća snaga Duha Svetoga i svenazočni žubor Marijina glasa. Gospa nam govori da ćemo tek življenjem molitve postati otvoreni za stvarnost neprolaznu, da ćemo s molitvom i u molitvi uspjeti preobraziti sebe i odmaknuti se od raspadljivih ponuda svijeta. Tek kad nam molitva prožme misli i osjećaje, kad postane sastavnica naših svajodnevnih djelatnosti, kad nam bude hrana duši i radost srcu, prepoznat ćemo vlastitu narav i razumjeti dobrotu Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku. U nama će narasti pouzdanje, ojačat će sigurnost i umnožit se vjera u snagu Boga živih. Jer bez molitve postajemo lak plijen ričućem lavu, u naš se duh nastanjuju demeni nečistoće i neposlušnosti, valjamo se u sjenama straha i prijanjamo uz pipke mraka. Bez molitve brzo zalutamo na bespućima svijeta, odvajamo se od sebe samih i svojim mlakošću zamračujemo radost duše, koja bez svjetla postaje bljutava i slijepa, troma i zarobljena pričinima tvorca iluzija. Njezina dubina, ako je čista, trebala bi biti radost iz koje izniču molitvene zahvale Stvoritelju, koji je preko molitve ispunja još većom radošću i u njoj gradi gnijezdo ljubavi i mira. Molitva je, dakle, kako nam govori Gospa, začin duše, ispunjena okusom vječnosti i ljepote. Molitva je ujedno i melem duši jer Gospodin preko nje obnavlja vrelo vjere i uspostavlja narušeni mir. Prava i duboka molitva uvijek je povezana s Božjom voljom io ne odvlači čovjeka na stranputice, već mu pomaže da uspravno kroči kroz trnje kušnja, da olako ne donosi brzoplete odluke i da se slijepo ne prepušta zovu vremena. Pomaže mu da oprašta svijetu sazdanom od zlobe, zavisti, ogovaranja, ljubomore i podmetanja, da se temeljitije pripremi za odlazak časni i da iza sebe ne ostavi ruševine, već tračak svjetlosti koja će tješiti bližnje. Plodove koje pri odlasku s ovoga svijeta iza sebe ostavljamo bit će nam ujedno i potputbina u život vječni, a sve boli i trpnje koje pretrpjesmo radi svjedočenja istine, bit će nam u kraljevstvu nebeskome nagrađene satostruko većom radošću. Jer oni koji su živjeli u tami i dalje će u njoj ostati, a oni koji su za vremenitog življenja činili djela ljubavi, ogrijat će se glazbom svjetlosti i prepoznati u osmijehu Djevičina lica. Jer oni koji mole, ostaju u Gospinu srcu koje je molitveni hram, tabernakul žive riječi i riznica istine. Zato svi koji su dušom i srcem povezani s Marijom, traju u Božjoj volji, preobražavaju oholost u poniznost, samoljublje u ljubav, klanjaju se i zahvaljuju, svjesni vlastite grješnosti, ali dokraja ispunjeni toplinom Stvoriteljevih blagoslova.

- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.