Međugorski glas

25.12.2011., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. prosinca 2011. godine

Tajna božanskog mira Božić je blagdan nade i Božjeg obećanja, vatromet tihe radosti te vrijeme spokoja i sigurnosti što se izlijeva iz Djetetova osmijeha, vrijeme u kojem se u onečišćenu stvarnost zemaljsku izlijeva svjetlosni slap milosrđa i otvrdnula ljudska srca zapljuskuje dobrota i ljubav. To je početak milosnih dana u kojima cvjeta spasenjski naum i oživotvoruje se otkupiteljsko djelo, ovjenčano žrtvom darivanja i obujmljeno neugasivim plamenom Uskrsnuća. Božić je dan Božje mudrosti i ljepote, zaručnički plod ljubavi što se rodio iz zajedništva nazaretske Djevice i Duha Svetoga, iz poniznosti Bezgrješnoga Srca i sjaja svetosti nebeske. To je čas izlijevanja rajskoga dara, trenutak u kojoj se Riječ što je u Marijinoj utrobi Tijelom postala, rodila u bijedi svijeta da bi vratila nadu onima što borave u tami i istinom im osvjetljavala put što vodi u život vječni. Božić je dan povjerenja i cvijet blagoslova, svjetlost što tjera sjene gorčine i očaja, spokoj topline u kojoj se tale oštrice straha, miomirisni povjetarac što pred sobom goni oblake malodušja i jasnoća zvijezde što istinom obasjava staze naših života. Ako duboko, bez velikih mudrovanja i predumišljaja uronimo u otajstvo Božića, brzo ćemo uvidjeti ništavnost svog naopakog znanja koje nam nameće svijet, svu bijedu isprazne oholosti, svu ubitačnost inata koju nam perfidno nameće otac propasti, neprestano gradeći u ljudskim srcima gnijezdo nepovjerenja, sumnjičavost i lažni nauk zbog kojeg smo protjerani iz edenskog vrta. Uvidjet ćemo da mudrost svijeta, koliko god nam veličanstveno i uzvišeno izgledala, nije istina, već se iz nje rađaju prijetvornosti, nedorečenosti, nemoći i jad. Jer mudrost Božja je ludost u očima svijeta, a temelji se na jednostavnosti i odricanju, na žrtvi i darivanju, na prihvaćanju Stvoriteljeva plana, na spoznavanju grješnosti i otkrivanju vlastite nemoći, u prepoznavanju jala, zebnje i ljubomore, u razotkrivanju pohlepe i požude srca, u uskogrudnom tumačenju nauka Gospodinova, u priklanjanju svemu onome što nam donosi trenutačnu korist i kratkotrajno zadovoljstvo. Zaboravismo da imamo novoga Adama i Evu, da smo izvučeni iz kaljuže prokletstva i da smo nezasluženo nagrađeni blagoslovima što se svijetom razlijevaju iz betlehemske štalice, što mirom odzvanjaju u srcima onih koji uzljubiše svjetlost Rođenja. Zajedništvo Boga i čovjeka, oličenog u liku Žene, uzajamnost darivanja u radosti i patnji, duboka povezanost Dvaju srdaca, prožetost stvorenja i Stvoritelja, nerazdvojivost bića i Presvetog Trojstva, potpuno sjedinjenje ljudskog i božanskog, ostvaruje se u duši Djevičinoj, u duhu i tijelu Marijinom. Ona je korito u kojeg se voda starozavjetnog vremena, pročišćena i sveta, ulijeva u puninu vremena, u milosno vrijeme koje će na kraju trijumfirati svojim ukinućem da bi se prelilo u vječnost iz koje nam je došao Spasitelj, da bi se obnovljeno vratilo svome izvoru, zajedno s Onim koji je dokinuo žalac smrti i posijao nadu u pustoš grijeha. Onaj koji nam se daruje u Euharistiji i koji nas krijepi svetim sakramentima, koji je obećao život u punini svima koji u njega vjeruju, svima koji ga slijede, mole i svjedoče za Istinu. To je Onaj koji se nastanio u Marijinu srcu da bi nas čuvao, opominjao, praštao i liječio, da bi nas vodio trnovitim putevima vjere, da bi nas hrabrio pred naletima mraka i tjeskobe, da bi nam donio blaženi mir, spokoj koji nije od ovoga svijeta, koji unatoč larmi, bolima i podvalama, može ispuniti svako srce koje povjeruje Gospodinu. Jer čega se i koga trebamo bojati ako se pouzdajemo u vječnu Riječ i vjerujemo Onome u kojemu je svemogućnost, praštanje, radost i ljubav?! Posvješćuje nas Gospa da smo već po krštenju, po kojem smo urasli u ime Isusovo, na poseban način pozvani i ljubljeni i trebamo napraviti mali, ali odlučujući korak, koji sa stranputica vodi na pravi put, jedini i istiniti, na kojem se ljubi Boga i vrše njegove zapovijedi. Ljubeći Boga, svjedočit ćemo i njegovu ljubav te biti ispružene ruke svijetu koji čezne za mirom i ljubavi, ali ih traži na pogrešnome mjestu, povodeći se za varkama i podvalama kneza propasti koji ih, vodeće znanju i progresu, sve brže i podmuklije udaljava od istine. Samo nam čvrstoća vjere može dati snagu da izdržimo i najveće kušnje i da ostanemo čvrsto ukorijenjeni na vjetrometini zajapurenih nasrtaja laži, da se zaštitimo mirom koje nitko i ništa ne može poljuljati, ni smrt ni prijetnja, ni ucjene, ni zavodljiva obećanja. Hvala ti, Gospe, što nam neumorno donosiš Sina, blagoslovljeni plod utrobe tvoje, otkupiteljsku svjetlost koja strpljivo bdije pred vratima naše sljepoće i čeka da ih napokon širom otvorimo!

- 20:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.