Međugorski glas

02.12.2011., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. prosinca 2011. godine

Sjeme budućih dana Dječice, da biste vidjeli put kojim vas Gospa želi povesti, morate otvoriti oči, strgnuti mrene omamljenosti i pričina, osloboditi se prijetvornosti i iskrenošću liječiti posljedice lakovjerja i zabluda. Ova me poruka odmah podsjetila na razmatranje o „aktivnoj noći duha“, na djelo mistika i crkvenog naučitelj, svetog Ivana od Križa, a ujedno i na puninu milosnog vremena u kojem trajemo i koje nas je obdarilo silaskom neba na zemlju, kad je Riječ postala Čovjekom. U ovom vremenu došašća i radosnog iščekivanja, kad ujedno zazivamo i drugi Isusov dolazak, Gospa nas poziva de se očistimo od trunja i pijeska i postanemo zdravo sjeme ljubavi iz kojeg će proklijati stablo budućih dana. Zove nas da progledamo jer varava su naša osjetila, a pogotovo vid koji i gnjilu jabuku, ako je rumena na površini, doživljava zdravom, sočnom i ukusnom, koji zaveden zračenjem privida, izokrenutu informaciju neminovno prenosi i na ostala ćutila, hraneći ih pogubnim otrovom užitaka, prizemne nečistoće koja u duh i razum unosi prikriveno zlo, a zatm zavodi dušu nestalnom osjećajnošću koja svoj izvor nema u ljubavi i istini, već je zamućena maglama manipulativnih i spekulativnih slika. Zato nas varke svijeta, oličene u politici, bankarstrvu, znanosti, estradi i sportu, žedne prevode preko vode, uvjeravajući nas da je smisao življenja u profitu i znanju, da je život tek kratki i slučajni proplamsaj što traje od rođenja do smrti, ograničeno i dragocjeno vrijeme koje treba iskoristiti za bezumne užitke, nemoralna iživljavanja i ubitačne provode. Po zakonima svijeta i ljubav je tek potrošna roba, nestalna i prevrtljiva, podložna mijenama i išarana kaleidoskopom plitkih zadovoljstava. Gospa nas uči da samo čisto srce nije navezano na stvari i osobe i da sve promatra s odstojanja, ne uvlačeći se u mrežu opsjena i ne prihvaćajući halabuku modnih trendova, kojima je jedini cilj zavesti i obezglaviti one koje je Bog stvorio na svoju sliku, one koji su otkupljeni u Krvi Jaganjčevoj i koji su zagrljeni svjetlošću božanskog milosrđa. Duša ne smije biti zarobljena stvorenim svijetom, već se okrenuti Stvoritelju, ići k njemu i boraviti u njemu, ostati u njegovoj milosti i slijediti poticaje Duha Svetoga, trajati u radosti koja nije od ovoga svijeta, radosti u kojoj se zemaljskim problemima otupljuje žalac i koji su tek usputna nedaća na putu prema vječnosti. A sva naša znanja te mukotrpno otkrivanje zakona stvorenoga, kojima se, uz to, često manipulira, neće nas spasiti niti otkupiti, a još manje donijeti mir koji jedino izvire iz vrela života, iz murosti kojoj nije doraslo prevrtljivo ljudsko srce, opkoljeno strahovima grijeha, izranjeno borbom za vlastiti probitak i zagađeno blatom neposlušnosti. Nas će spasiti vjera i ljubav te djela učinjena iz ljubavi i u ljubavi jer ćemo imati što ponijeti sa sobom kad napustimo dolinu suza. A Gospodinovo milosrđe je veliko pa nam daruje ovo milosno vrijeme u kojem nas posjećuje i uči Njeova i naša Majka. Ona se obraća cijelome svijetu, a pogotovu malome stadu koje je prihvatilo njezine poruke i po njima pokušava živjeti. Zato poziva odanu dječicu, koja se griju na njezinoj ljubavi što teče iz Bezgrješnoga srca, da molitvom i primjerenim životom postanu sjeme ljubavi, čisto zrnje budućinosti, koje će izrasti u čvrsto stablo, kojemu vjetrovi svijeta neće lomiti grane, već će rasti, šireći se i štiteći nauk Gospodinoj od pomahnitale zvijeri koja ljudima kroji zlu sudbinu. Poziva nas Gospa da budemo preteče radosti koja će se preliti na novo nebo i zemlju, radosti koja će otjerati strahove i protjerati opsjenarstvo zloga. Poučava nas Marija da molimo Boga za oprost dosadašnjih grijeha koje smo učinili u očaju i neznanju, koje smo zaslijepljeni napravili, slijedeći izokrenutu mudrost svijeta, vjerujući lažima i svemu onome čime nas je kljukala školska izobrazba i trovalo naopako znanje, ono znanje koje u današnjem vremenu želi i uspijeva zamijeniti Božje zapovijedi smicalicama kneza propasti te potčiniti ljudska srca i korovom zasaditi oranicu vjere. Bog je milostiv i pozna našu nestalnost, naše strahove i dvoličnosti, našu nestrpljivost i nepovjerenja, pa ako mu priđemo skrušena srca, bez prijetvornosti i predumišljaja, velikodušno će nam oprostiti sve propuste i nagraditi nas spokojem koji briše tjeskobe, otklanja bol duše i čisti okna duha. Predmnijevam da će se u svjelosti desete međugorske tajne zdravo sjeme odvojiti od pljeve, da će kukolj usahnuti pod krošnjom stabla ljubavi, da će zlo ustaknuti pred molitvama Gospine dječice, da će se tama i poroci stropoštati u grotlo bezdana, da će čista križevačka bura otpuhnuti ustajalost i zadah svijeta, da će preobraženje otpočeti s Brda spasenja, da će se iz međugorskog znaka na sve četiri strane razliti obnoviteljska radost. A dotle, čeka nas težak i mukotrpan boj s tamom svijeta, bitka s obručom laži koji postaje sve deblji i uži, koji nas nemilosno pritišće i gnječi, koji nam oduzima slobodu i dostojanstvo djece Božje, koji nas sve brže i nemilosrdnije okiva u ropstvo s nakanom da u propast baci i one koji ostadoše vjerni Isusovu nauku. Treba izdržati i snagom krunice boriti se protiv beznađa. Dočekat ćemo dan kad će blijesak svjetlosti rastrgnuti mračne okove i mladi vjetar zasvjetlucati nad Brotnjom.

- 14:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.