Međugorski glas

02.07.2010., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. srpnja 2010. godine

Poziv istine i života Evo nam Majke! Evo nam Uzorite, pomoćnice i zagovornice, pratiteljice i tješiteljice, evo nam Srca Bezgrješnoga, probodenog mačevima boli, evo nam jasnoće i smjerokaza što svijetli u nedovršenoj golgotskoj drami koja će za ljudski rod trajati do svršetka svijeta. Evo one što dolazi, opominje i savjetuje, one koja usmjeruje i liječi zavedena srca, u kojoj prebiva i cvjeta stvarnost nebeska, evo nam pokaznice iz koje zrači euharistijska svjetlost, evo cjeline duha, duše i tijela, evo radosti i nade, do kraja preobražene u ljubav Onoga koji je stvori na svoju sliku. Evo nam Bogorodice što na dlanovima donosi blijesak uskrsne zore, što nas zakriljuje plaštem dobrote i ovija melemom milosrđa, evo one koja u tamu istočnoga grijeha unosi glas istine i života, koja tjera strahove i razgoni mrakove, koja nam u srca ucrtava put što vodi prema vječnosti, koja čuva i obnavlja usku stazu na razdjelnici dobra i zla, koja sjajem punine ozdravlja od sljepoće i milozvučnim riječima štiti od buke svijeta. Poziva nas Gospa da se okrenemo Onome koji je radi nas i našega spasenja sišao s nebesa, postao čovjekom i pokazao nam što čovjek jest, otkrio nam što čovjek nije, podario nam snagu istine i ostavio nam jakost sakramenata koji štite srca od prepredenosti zloga. Jasno nam je rekao da ne slijedimo načela svijeta, pokazao nam kako se traje i živi u zupčaniku vremena, kako se odricanjem od laži i prenavljanja oslobađamo zabluda i navezanosti, kako žrtvom i samoprijegorom odbaciti prizemljenost, kako pokidati okove lažne sigurnosti, kako kročiti kroz trnje i drače, kako se oduprijeti zavodljivoj i propadljivoj mudrosti svjeta, kako pobijediti kneza propasti. A otac laži, ispraznošću mita i bajke perfidno zavodi uspavana srca i što mu više vjerujemo, sve smo nemoćniji, sve se više zaplićemo i uplićemo u mrežu prepredenosti, u lance očaja, u zagušljivost uzničkih zidova, krećući se u zatvorenom krugu nemoći i neznanja. Što se više prepuštamo modi vremena i dosljednije slijedimo varke, odjevene u ruho istine, sve dublje padamo u ponor ovisnosti, okruženi nejasnoćom usplahiranih ponuda i ugoda, ovijeni gustom maglom stranputica. Eto, čovjek u svojoj inertnosti radije ostaje slijep, u strahovima za golu egzistenciju srce dragovoljno prepušta manipulatoru istine, zarobljen lažnom nadom u boljitak i sreću i ne sluteći da mir i radost nisu od ovoga svijeta, da su oni tek čežnja koja će postati puninom onkraj vremena i prostora, da su nagovještaj kraljevstva nebeskoga koje je ogledalo duše i u kojem već danas, ako mu se prepustimo i ako ga priznamo, možemo nazrijeti i dodirnuti ljepotu. No ovo se stanje kosi sa stvarnošću svijeta, okupiranog izokrenutošću kneza propasti. Tek kada prestanemo slijediti njegov glas, otvorit će se svjetlosna vrata, uski prolaz što umiva pogled beskrajnom panoramom radosti i nepresušnim sjajem života vječnoga. Isus, naš Bog, Riječ po kojoj smo postali, jedini nas poznaje u istini, vidi nas čiste i svete, samilosno liječi duše uprljana truležom grijeha, te bezuvjetno oprašta, ne osuđuje i ne prijeti, već nudi put jasnoće, otklanja šipražje iz srdaca i balvane iz očiju. On, koji je potpuna i savršena ljubav, postao je čovjekom, približio nam se dobrotom, sličan nama po svemu, osim po grijehu i tako nam postao brat kojeg se ne trebamo bojati, već ga trebamo iskreno primiti u dubine žića, slijediti u svim prigodama, u dobru i zlu, trajati u njemu i nadilaziti vlastite slabosti. Tako ćemo, kako nam poručuje Gospa, upoznati pravu sliku Božju i zavoljeti sebe, jer ćemo srcem shvatiti da smo jedno u Onome koji je vječan i od kojeg nas ne mogu odvojiti ni sve sile paklene. Što više postajemo ljudi na sliku Božju, manje nas zahvaća tama neprijatelja od početka, manje nas muče svakodnevni problemi i s povjerenjem brige i poteškoće prepuštamo Onome bez čijeg nam znanja ne otpada ni vlas s tjemena. Isto tako, nećemo više osuđivati bližnje, nećemo ih prepoznavati po slabostima i mrakovima, već u njima vidjeti čistoću Božju, lice Sina na kojem se zrcale sva lica ljudska, istinsku ljepota čovjekovu, kakvu je posjedovao prije pada u istočni grijeh. Gospa nas uči da onome tko ima povjerenje u Božju ljubav i dobrotu, ništa nije nemoguće. Treba se tek slobodnom voljom u duhu predati Stvoriteljevoj nježnosti, koja preobražava, liječi i krijepi, koja u srcu gradi kraljevstvo nebesko i koja će učiniti da sve ono što je na nebu bude i na zemlji. Čovjek jedino u Gospodinu može rasti, u njemu se preobražavati i cvjetati, a sve ostalo su zablude koja vodi u bespuće, u tamu očaja, privida i beznađa.

- 11:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.