Međugorski glas

25.03.2010., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. ožujka 2010. godine

Živimo u radosti i poniznosti Svaki trenutak našega života, svaki sat i dan, svaka obveza i odluka što je donosi svakodnevica, prožeti su kušnjama i isprepleteni putovima dviju mogućnosti, Božje volje i naših vlastitih htijenja. Jer sve ono što nam stvara ugodu i donosi probitak, najčešće se protivi glasu savjesti, zamagljuje jasnoću, zamućuje mir i usplahiruje srce. Ako činimo drugima ono što ne bismo željeli da oni nama čine, okrećemo se protiv pravednosti i ljubavi, primjenjujemo nejednaka mjerila i različite vrijednosti. Takvim djelima, mislima i osjećajima zatamnjujemo čistoću istine, zatvaramo se u sebičnost, koja rađa pohlepom i pohotom, koja nas udaljava od bistroće, koja nas zatvara u kavez otuđenosti, koja nas tjera u zvjerinjak sužanjstva. Dok umišljamo da prepredenošću možemo zavarati i potčiniti bližnje, mi se, često i ne sluteći pogubnost takvoga stanja, gušimo u vlastitoj nemoći i ispraznosti, koprcamo se u truleži kojom nas zasipa otac propasti. Najteže kušnje ipak one kojima nas preko bližnjih, bilo na radnome mjestu, u susretu i odnosima s braćom i sestrama ili pak u vlastitoj obitelji, neprestano izaziva izokretač istine. Pozna našu ranjenu narav i očekuje da ćemo planuti i uzvratiti istom mjerom, da ćemo ljudskim snagama pokušati zbacite brjeme podmuklosti i nepravde, da bismo učinili još veće zlo sebi i drugima. Zato nas Gospa i poziva da se prihvatimo molitve, da uronimo u njezinu snagu i puninu, u njezinu blagodat i toplinu, u njezinu jakost koja oslobađa zlih primisli i olakšava težinu tereta koji nosimo. Gospa nam otkriva tajnu radosti i poniznosti jer jedno bez drugog ne ide. Ako se odreknemo samih sebe, kušnje će nas manje razdirati, a poteškoće će pokazati pravo lice i otkriti privid svoje lažne snage. Do nas će brže i jače dopirati zrake vječne svjetlosti, vratit će nam mir i sigurnost, ispunit će nas radošću koju ne mogu poljuljati ni svi vjetrovi svijeta. Kad shvatimo da smo bez Boga nitko i ništa, a u Njemu sve, brzo će nas proći malodušnost, nesigurnost, bolovi, ogorčenost i sumnja. Tek radošću i poniznošću možemo svjedočiti Boga živih, tek odmakom od buke svijeta i odricanjem od zavodnikovih nagovora možemo pronositi svjetlost Radosne vijesti pa će nam vjera, kako je govorio blaženik Ivan Merz, postati zvanje. Sve će se u nju slijevati i iz nje rasti, u njoj se čistiti i preporođivati, u njoj trajati i bujati, cvjetati i ploditi. A ono što je iz vjere niklo i njezinim se plodovima obogatilo, ne umire i ne trune, već se prelijeva u život vječni. Sokoli nas Gospa i vodi prema pragu Velikog tjedna, pokazuje nam put Isusov, Muku kojom je pobijedio grijeh, Ljubav kojom je dokinuo smrt, Križ kojim je otkupio palog čovjeka. Ona je Majka i zajedno s nama, kao i sa Sinom, korača uz Golgotu, prikazuje nas Otkupitelju i neumorno kroz tamu vodi uskrsnoj zori. Okreće nam lica prema Njegovom licu, hrani nas njegovom dobrotom i krijepi njegovom ljubavlju. Samo u njemu možemo naći snagu i potporu, istinu i mudrost, smisao i ljepotu. Ne smijemo sumnjati da se već pod križem na Golgoti u Gospino ranjeno Srce slila čitava povijest i vrijeme do svršetka svijeta, da je svaku dušu obilno zalila i očistila majčinskim suzama, da nas je vidjela u svjetlu Božje volje, da nas je brižno slijedila i dozivala na stranputicama zemaljskim. Nije s nama od jučer, a niti od početka međugorskih ukazanja, već nas prati od onoga trenutka kad joj je Isus s križa rekao: „Ženo, evo ti sina!“ Majka ne ostavlja svoju djecu, ne prepušta ih zlu i naopakosti, već se hrabro i neumorno bori za svaku dušu i svako srce. Brani nas od nasrtaja zloga, štiti od podmuklosti i laži, obasjava svjetlom istine tamu zaborava, otklanja sumnju i zaslijepljenost, pokazuje na golgotsku uizvišicu na kojoj je Isus oslobodio braću i sestre iz krletke mraka i grijeha. Vodi nas Prečista putem istine i pokazuje vrata kraljavstva nebeskog. Zato životom i molitvom svjedočimo njezinu i Božju ljubav!

- 20:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.03.2010., četvrtak

Gospina godišnja poruka vidjelici Mirjani, 18. ožujka 2010. godine

Rijeka ljubavi U današnjoj poruci Gospa nas upućuje na plamen Evanđelja, govori nam o ljubavi, ljubavi od koje smo satkani, ljubavi koja je u Bogu, ljubavi koja je Bog. Jer bez Njega ne bismo mogli ljubiti, a kada ljubimo, onda smo u Njemu, dobrano udaljeni od nagovora zloga. Ljubeći bližnje, mi u stvari ljubimo Stvoritelja jer je On izvor iz kojega teče bogati slap ljubavi i razlijeva se našim srcima. Kako ćemo ljubiti bližnje ako ne ljubimo Onoga koji naa je stvorio iz ljubavi, ako ne spoznamo odakle ona dolazi i tko nam je daruje? Podsjeća nas Gospa na starozavjetne i Sinove riječi, na Zakon u kojem je najveća zapovijed ljubav, a ljubav, kako je rekao sveti Pavao, nije polovična, već joj se trebamo predati svim srcem, svom dušom i svim umom, dakle, cijelim bićem, bez trunka zadrške i kalkulacije. Ako smo u Ocu, jasno ćemo čuti Isusove riječi kojima nas uči da ljubimo jedni druge kao što nas je On ljubio. Kad duša ljubi, onda zove Isusa, s njim se sjedinjuje, s njim trpi i s njim se raduje. Tko živi s Gospodinom, brzo ga mine oholost i sljepoća, izblijedi malodušje i ishlapi prenavljanje, jača oštrovidnost i buja jasnoća. Tek ljubav, slobodna i bezuvjetna, oslobađa nas strahova od smrti, ona je obnoviteljska snaga pred kojom blijede svi ostali zakoni, ona je radost koju ne mogu poremetiti nikakve patnje ni iskušenja. Ljubav ne poznaje, a niti priznaja vrijeme ni prostor, tuđa su joj ograničenja, nikome nije podložna i ništa ne može biti veće od nje jer je po njoj sve postalo. Ljubav je veća od emocija, snažnija od misli i jača od svih protivština. Ona je život, čistoća vječne Riječi, blistavi plamen ljepote u kojem dišemo, u kojem smo jedno s Onim po kojem je sve postalo. Teško je razumjeti ljubav ako je poistovjećujemo s našom sebičnošću, ako je uspoređujemo sa zaljubljenošću, ako je vežemo uz navezanost, ako joj pripisujemo atribute sentimentalnosti, ako je stavljamo uz bok ugodama i užicima. Doduše, iz ljubavi je sve poteklo, pa i naši osjećaji, ali ranjeni grijehom, prizemljujemo njezinu istinu i puninu, pa se često događa da se zaljubljenost u nekoga ili nešto pretvara u mržnju, a mržnja ne pripada ljubavi, što znači da iz nje nije ni proizašla, već smo bili potčinjeni ranjenim osjećajima i prividima koji ne poznaju praštanje, velikodušnost i mudrost. Ljubav je jača od svih osjećaja i ne podliježe zakonima svijeta, oni su tek njezin nadomjestak. Osoba koja bar donekle živi u ljubavi, lakše pronalazi mir i previše je ne uznemiruju preturbacije raspoloženja, a niti je preplavljuje lava iz grotla emocionalnog vulkana. Zato nam se često učini da staloženim osobama nedostaju osjećaji, iako u njima tinja blagi plamen razumijevanja i ljubavi. Ljubav, dakle, podrazumijeva smirenost, neafektivnost, razvidnost, bistroću, samozatajenost, požrtvovanost, prihvaćanje i blagost. Ljubav u bližnjemu pronalazi neukaljanu dobrotu, ne iskorištava i ne podcjenjuje onoga koji je stvoren na sliku Božju, razlikuje grijeh od grješnika, shvaća zablude što iznikoše iz sljepoće, očaja i nesigurnosti. Gospa nas uči da nam je molitvom i savjetom, djelima i riječima pomagati one na koje nas život nanese, ali isto tako u mislima i srcu uvijek imati one koji još ne upoznaše Božju ljubav. Poziva nas na zajedništvo, na prihvaćanje okorjelih i zalutalih, na nepogovorni odaziv Isusovu nauku. Jer ponajprije Bog je svima otac, a tek onda sudac. Veliko je njegovo milosrđe i spasonosan je njegov plan, koji nam Gospa često spominje. Majka od nas očekuje da budemo rijeka ljubavi, apostoli ovoga milosnog vremena, što se pročišćeno slijeva s Brda spasenja. Traži od nas da budemo pronositelji njezinih poruka, da životom svjedočimo ljubav, da joj pomognemo u ostvarenju Velikog Božjeg plana, da se priključimo njezinoj vojsci koja će slavno, zajedno s Bezgrješnim Srcem, trijumfirati u bitki što uskoro predstoji. Treba nas jer bez naših molitava jače će se razliti prepuna čaša pravednog Božjeg gnjeva.

- 15:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

06.03.2010., subota

Savjet

- 20:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.03.2010., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. ožujka 2010. godine

Ljubav briše sve grijehe Vrijeme je korizme, ili posebno vrijeme, kako ga naziva Gospa, u kojem se malo vjerničko stado pokušava približiti Isusovoj patnji, ali i njegovoj ljubavi kojom je nesnosnu patnju podnosio. U Muci i smrti na križu jasno prepoznajemo sliku svijeta kakva će ostati do njegova svršetka, a u golgotskoj drami prepoznajemo tajnu zla , podmuklosti i opačine koje se i danas na nas vrtoglavo obrušavaju. Bitka koja traje približava se svome vrhuncu, kulminira u suprotstavljanju dobra protiv zla, u hrvanju istine i laži, u sudaru svjetlosti i mraka. Onaj koji je zloga već pobijedio ljubavlju i uskrsnućem, koji je na sebe preuzeo sve naše opačine i pokazao nam put koji oslobađa od zavodnikove napasti, preko Majčinih riječi poziva nas da se priklonimo njegovu milosrđu, da srca otvorimo vječnosti, oslobodimo se malodušja i sumnje i s radošću prihvatimo tegobe koje nam donosi svakodnevica. Jer trpeći žalce naopakosti i strpljivo podnoseći navale nepravde, i sami postajemo sudionici bitke za spas svijeta, pridružujemo se Gospodinovoj patnji, bolje razumijemo tajnu otkupljenja i dublje shvaćamo vrijednost boli, snagu i blagodat trpljenja, koji izravno doprinose slabljenju okova zla, koji omekšavaju srca onima što ne upoznaše Božju ljubav. Promišljajući Isusov nauk i uranjajući u njegove radosti i boli, prepoznajemo se u Bogu koji je postao čovjekom, ali i u čovjeku koji pokušava postati Bog. I tako, otkrivajući u sebi tamu i svjetlost, spokoj i razapetost, blagoslov i prokletstvo, uviđamo vlastitu nemoć i bijedu, ali otkrivamo i snagu u Onome koji je, osim u grijehu, postao sličan nama. Uviđamo da se bez njegove pomoći tmine nikada nećemo osloboditi, da su uzaludna sva naša nastojanja ako su plod prkosa i oholosti. Sve radosti svijeta, prije ili kasnije, pretvaraju se u tugu, podložne su mijenama, propadljivosti i nestalnosti, donose očaj i gorčinu, postaju prah u ropotarnici vremena. Samo ljubav koja je zalog vjere i vjera koja je cvijet ljubavi, mogu otrpjeti sve nasrtaje i podmuklosti, sve lukavosti i podmetanja kneza propasti. Samo jasnoća cilja i zagledanost u vječnost mogu nas sačuvati od malodušja i ispuniti radošću pred kojom blijede sve privremene muke i kušnje, sva podmetanja i laži. Zaboravili smo da je odricanje odmak od posljedica istočnoga grijeha, da se samoprijegorom priklanjamo novome Adamu, da žrtvovanjem proslavljujemo djela Gospodinova i slabimo sotoninu snagu u nama i oko nas. Prava pokora izniče iz povjerenja u svemoć Stvoriteljevu, ona je darivanje samoga sebe, bezuvjetno prepuštanje u ruke Gospodinove, iskreno predočenje svih svojih slabosti, svih posrtanja, lutanja, očaja, nemoći i zavedenosti. Pokora je sagledavanje i priznavanje vlastitih grijeha i jasna odluka da ih se odreknemo, a put odricanja, iako je bolan i često mukotrpan, uvijek rađa mirom i radošću, oslobađa savjest teških tereta i donosi vedrinu. Tako prestaje strah od življenja, strah od problema, strah od budućnosti i strah od onoga što dolazi nakon smrti. Ona koja je puna milosti poručuje nam da je s nama i da nas prati na svakom koraku, da za nas moli i zagovara pred prijestoljem Božjim. Objelodanjuje nam da se možemo u nju pouzdati, da će nam svojim milostima pomoći pobijediti zablude i kušnje, naopakosti i sljepoću. A zablude ovoga svijeta dobrano su se proširile u sve zakutke srdaca, ošamutile zdrav razum i zamračile jednostavnost i čistoću Majčinih riječi, mudrost njezinih poruka što teku iz evanđeoske svjetlosti. Dovoljno je pogledati školske udžbenike, a o medijima da i ne govorimo, pa ćemo brzo shvatiti kamo nas vodi nauk neprijatelja od početka. Razumjet ćemo zašto su mladi, ni krivi ni dužni, zatrovani spoznajama novoga doba, postavkama i zaključcima koji su daleko od istine, znanjima koji se grade na klimavim temeljima, na pretpostavkama što se nadahnjuju teorijama i takozvanim dokazima mislilaca koji odbaciše moralni zakon i mudrost Stvoriteljevu. Jesmo li se ikada upitali zašto se danas toliko lamentira o društvu znanja, a nitko ne spominje pravednost, ćudoređe i Božje zapovijedi što iznikoše iz njegove ljubavi? Netko nas ipak želi žedne prevesti preko vode. Gospino je poslanje da nas nauči ljubavi, koja je jača od grijeha, koja je snažnija od svih podmetanja i naopakosti, ljubavi iz koje smo stvoreni, koja nas je otkupila, koja nas vodi i koja nas čeka u času preminuća. U njoj trajimo i dišimo, u njoj je Isusov mir, sada i u vijeke! Poslušajmo Mariju i pridružimo se njezinoj radosti! Amen!

- 13:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.