
Živimo u radosti i poniznosti
Svaki trenutak našega života, svaki sat i dan, svaka obveza i odluka što je donosi svakodnevica, prožeti su kušnjama i isprepleteni putovima dviju mogućnosti, Božje volje i naših vlastitih htijenja. Jer sve ono što nam stvara ugodu i donosi probitak, najčešće se protivi glasu savjesti, zamagljuje jasnoću, zamućuje mir i usplahiruje srce. Ako činimo drugima ono što ne bismo željeli da oni nama čine, okrećemo se protiv pravednosti i ljubavi, primjenjujemo nejednaka mjerila i različite vrijednosti. Takvim djelima, mislima i osjećajima zatamnjujemo čistoću istine, zatvaramo se u sebičnost, koja rađa pohlepom i pohotom, koja nas udaljava od bistroće, koja nas zatvara u kavez otuđenosti, koja nas tjera u zvjerinjak sužanjstva. Dok umišljamo da prepredenošću možemo zavarati i potčiniti bližnje, mi se, često i ne sluteći pogubnost takvoga stanja, gušimo u vlastitoj nemoći i ispraznosti, koprcamo se u truleži kojom nas zasipa otac propasti.
Najteže kušnje ipak one kojima nas preko bližnjih, bilo na radnome mjestu, u susretu i odnosima s braćom i sestrama ili pak u vlastitoj obitelji, neprestano izaziva izokretač istine. Pozna našu ranjenu narav i očekuje da ćemo planuti i uzvratiti istom mjerom, da ćemo ljudskim snagama pokušati zbacite brjeme podmuklosti i nepravde, da bismo učinili još veće zlo sebi i drugima. Zato nas Gospa i poziva da se prihvatimo molitve, da uronimo u njezinu snagu i puninu, u njezinu blagodat i toplinu, u njezinu jakost koja oslobađa zlih primisli i olakšava težinu tereta koji nosimo. Gospa nam otkriva tajnu radosti i poniznosti jer jedno bez drugog ne ide. Ako se odreknemo samih sebe, kušnje će nas manje razdirati, a poteškoće će pokazati pravo lice i otkriti privid svoje lažne snage. Do nas će brže i jače dopirati zrake vječne svjetlosti, vratit će nam mir i sigurnost, ispunit će nas radošću koju ne mogu poljuljati ni svi vjetrovi svijeta. Kad shvatimo da smo bez Boga nitko i ništa, a u Njemu sve, brzo će nas proći malodušnost, nesigurnost, bolovi, ogorčenost i sumnja.

Tek radošću i poniznošću možemo svjedočiti Boga živih, tek odmakom od buke svijeta i odricanjem od zavodnikovih nagovora možemo pronositi svjetlost Radosne vijesti pa će nam vjera, kako je govorio blaženik Ivan Merz, postati zvanje. Sve će se u nju slijevati i iz nje rasti, u njoj se čistiti i preporođivati, u njoj trajati i bujati, cvjetati i ploditi. A ono što je iz vjere niklo i njezinim se plodovima obogatilo, ne umire i ne trune, već se prelijeva u život vječni.
Sokoli nas Gospa i vodi prema pragu Velikog tjedna, pokazuje nam put Isusov, Muku kojom je pobijedio grijeh, Ljubav kojom je dokinuo smrt, Križ kojim je otkupio palog čovjeka. Ona je Majka i zajedno s nama, kao i sa Sinom, korača uz Golgotu, prikazuje nas Otkupitelju i neumorno kroz tamu vodi uskrsnoj zori. Okreće nam lica prema Njegovom licu, hrani nas njegovom dobrotom i krijepi njegovom ljubavlju. Samo u njemu možemo naći snagu i potporu, istinu i mudrost, smisao i ljepotu.
Ne smijemo sumnjati da se već pod križem na Golgoti u Gospino ranjeno Srce slila čitava povijest i vrijeme do svršetka svijeta, da je svaku dušu obilno zalila i očistila majčinskim suzama, da nas je vidjela u svjetlu Božje volje, da nas je brižno slijedila i dozivala na stranputicama zemaljskim. Nije s nama od jučer, a niti od početka međugorskih ukazanja, već nas prati od onoga trenutka kad joj je Isus s križa rekao: „Ženo, evo ti sina!“
Majka ne ostavlja svoju djecu, ne prepušta ih zlu i naopakosti, već se hrabro i neumorno bori za svaku dušu i svako srce. Brani nas od nasrtaja zloga, štiti od podmuklosti i laži, obasjava svjetlom istine tamu zaborava, otklanja sumnju i zaslijepljenost, pokazuje na golgotsku uizvišicu na kojoj je Isus oslobodio braću i sestre iz krletke mraka i grijeha. Vodi nas Prečista putem istine i pokazuje vrata kraljavstva nebeskog. Zato životom i molitvom svjedočimo njezinu i Božju ljubav!
Post je objavljen 25.03.2010. u 20:09 sati.