Međugorski glas

02.09.2008., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. rujna 2008.

Jedino ljubavlju možemo činiti čuda Ukazanjem vidjelici Mirjani svakog drugog u mjesecu, Gospa ponovno okuplja dječicu, kao što je to činila u prvim danima dolaska u Međugorje. Sretnom času Djevičina posjeta prisustvuje tisuće vjernika, koji se u Gospinoj blizini druže s rajskim mirisom i dodiruju nebo. Za razliku od ostalih ukazanja koja imaju drugi međugorski vidioci, gdje gotovo i nema nazočnih vjernika ili su pak u malom broju, na Mirjanina ukazanja Majci iznova dolazi mnoštvo, isto kao nekoć Isusu na Brdo blaženstava. Samilosno Gospa gleda dječicu koja su se natisnula uz njezine skute te ih jasnim i zvonkim glasom poziva na put koji vodi prema slobodi i kraljevstvu mira. Poznaje Gospa naše boljke i nestalnost, našu sebičnost koja je nepremostiva brana što nam priječi da s ljubavlju i iskrenošću prihvatimo bližnje. Poziva nas da ne slijedimo jalove planove koje proizvodi naša mašta, da ne kročimo prema cilju metući sve pred sobom i tako nanosimo nepravdu i ranjavamo druge. Od nas zahtijeva da se nakratko zaustavimo i pogledamo stvarnost kojom smo okruženi, da shvatimo kako se život sastoji od malih radosti i nježnosti, da je izvor mira i ljepote u zajedništvu i ljubavi, u susretu s bližnjima, s kojima trebamo dijeliti dobre i loše trenutke što nam ih donosi svakodnevica. Gospa nas uči da s drugima također moramo dijeliti njihovu bol i radost, a isto tako zajednički podijeliti i tugu, pogotovu ako je bližnji razočaran, bolestan, gladan i žedan. Majka nam savjetuje da blagošću i dobrotom, koji su sjaj Duha Svetoga, odagnemo od žalosnih mrakove i hladnoću koji ih stišću i nagrizaju. Gospine riječi odnose se upravo na okupljene u Međugorju i na one koji se diljem svijeta ophode njezine oltare. Želja joj je da se bar njezina najvjernija dječica međusobno ne sukobljavaju, da ne budu zarobljenici svijeta, da ne razmišljaju glavom pozemljara, da ne prihvaćaju isprazne ponude svijeta i ne robuju osjećajima koji se šire iz rana iskonskoga grijeha i koji znaju itekako zavarati i prevariti. Uči nas Blažena kako ozdraviti od virusa samoljublja koji uzrokuje bolest oholosti i napastuje krjepost, a pogotovu napada svetost jer je ona spremna na odricanje i praštanje, na poniznost i dobrotu, na darivanje i žrtvu, na ljubav bez zadrške i uvjetovanosti. Jer Gospodinov nauk izvire iz ljubavi i u nju se ponovno vraća. Iz nje je sve postalo i u njoj će sve završiti, a onda ćemo gledati ono što oko nije vidjelo, slušati ono što uho nije čulo i doživjeti ono na što ljudsko srce nikada nije ni pomislilo. Ako izgubimo ljubav, izgubili smo i sebe jer ona je život i znak pripadnosti Stvoritelju, bez nje smo kao gole grane na vjetru kojima mlatara knez propasti. Ljubav je jedina djelotvorna snaga koja čini čuda, koja pokreće valove svjetlosti, koja budi mrtve, koja liječi i oprašta, koja obnavlja skrušena srca. Po ljubavi kojom se međusobno prožimamo i koju darivamo jer je besplatno i primismo, pokazat ćemo da smo djeca Marijina i Isusova braća i sestre. Ljubav je snaga s kojom smo u jedinstvu s Gospodinom, po kojoj smo radost Gospina. A ljubav iznikla iz molitve i molitva uronjena u ljubav, svjetlosno je oružje u riznici Bezgrješnoga Srca kojim će Gospa protjerati smrt, mrak i mržnju i zgaziti glavu edenskoj zmiji. Gospina je poruka ovoga puta upućena malom stadu, okupljenom oko brižne Majke. Bodri Marija dječicu, povlači ih za rukave i vraća na put s kojega se ponekad udalje i oni s oštrim vidom jer je prekriven gustim magluštinama svijeta u kojima rastu stranputice. A za one koji se opredijeliše za kneza propasti, pa se samodopadno ustoličuju na prijestolje užitaka, slave i moći, možemo tek moliti jer su se već davno odlučili i izabrali stranu za koju misle da im donosi puno više. Nije nam osobito teško prepoznati vuka u jagnjećoj koži, a još je lakše zamijetiti one koji u naše živote dohode s prijezirom i mržnjom. Sumnjam da u njima možemo prepoznati Isusa jer su se dragovoljno, srcem i dušom, odlučili za oca laži. Dok nam Gospa u poruci ponavlja Sinove riječ kojima se nadahnjivao apostol Pavao, dok nas uvodi u tajnu knjige Otkrivenja, u Međugorju sazrijevaju obećani plodovi i nazire se obris Velikog Božjeg plana.

- 22:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.