Ura ... proljeće
Probudila sam se nasmijana i sretna, stiglo je proljeće. Idem u prirodu, obići koke matorke, nabaviti petlićima nove dame, mačorima pregledati brojno stanje i ostale tandrmoljke u prirodi. Izgleda da je istu zamisao imao cijeli grad. Možda je poneki auto u garaži, ali ne vjerujem. Kolona veselo kreće mic po mic u prirodu.
Nekom ujutro namigne zgodan susjed, meni auto da mu nestaje benzina.Susjed je rekao
-Prekontroliši gume nešto ti splasnule.
Ptičice cvrkuću, vrabac se buni što sam skinula antenu koja je bila njegov balkon, a ja sretna, stiglo je proljeće.
Autiću se nije izlazilo u prometnoi kaos, kr ... kr ... kr ... Kad je vidio dvije kleme da idu ka njegovom srcu, od straha je odmah upalio.
Do pumpe sam išla puna srca, a prazna benzina, od pumpe puna benzina, a prazna novčanika. Smandrljala sam i zadnji dinar i onaj za ne da Bože, ali samo neka se najeo autić.
Petlići su se oduševili novim kokama. One su se čudom čudile kakva su to čudovišta što se blesavo ponašaju. Skakuću, mašu glavom, zovu ih da jedu neke odvratne crve i paradiraju. Koke silikonke, one starije, gledaju zavidljivo mladu konkurenciju, a mlade stale u travu pa ne smiju mrdnuti dalje. Narogušio su se mačak Albi, Glavni pjetao, odmah doletio u zaštitu, a Albi, samo frknuo i otišao tražiti nešto bolje od briketa. Matorke su računale na svoje iskustvo, mlade nisu znale što ih čeka, a malešni pjevac, kikirez, je zakukurikao da se čulo u treće naselje. Dobio je odmah po glavi od Glavnog pjetla, što ga nije previše dojmilo, producirao se pred novim kokama.
Lijepo prodje prvi proljetni dan, ali predvečer, svaka čast prirodi, zraku, cvrkutanje ptičica, letu goluba i cvijetićima, idem ti ja natrag u centralno grijanje.
Ciao prirodo, civilizacijo dolazim.
Mobitel zvoni. Samo ti zvoni, kad stignem javit ću se. Netko uporan, ja žensko znatiželjno. Poslije onog tromjesečnog autobuščenje uzoran sam vozač. Stanem pred neku radnju, i na mobitelu Glavni zapovjednik.
-Guma ti zadnja ispustila, ja se derem, mašem, ti ne vidiš.
Što sad ?? Plakala bih ja, suze odlično promjene gumu, nadje se neka dobrodušna žrtva, ali tu je naselje, tek na dva sata prodje neko.
Jadna sam ti ja, oplakujem sebe, grdim autić i gume koje nemaju ni deset godina, i napunpana su i kontrolirane prije dvije godine, ali badava, loša roba. Znam da mi je vulkanizer rekao da sigurnosnu promjenim cirka prije pet godina, ali danas, sutra i nikako je promjeniti.
Proljeće, proljeće, što mi napravi. Što nije neki snijeg pa sjedim u kući. Ne, hoću ja cvijetiće, ruže, kokice .... E sirota ja ...
Dosta je bilo sažaljevanja, sad u akciju. Ide jedna žrtva na biciklu.
Energično stanem ispred. Pokuša me on zaobići, ali ne dam se ni ja, znam za foru. On lijevo, ja lijevo, on vrdne desno, ja desno. Stade čovjek, što će. Mora da je mislio da sam neki drumski razbojnik. Suze samo počeše da liju, a ja brišem i jecam, stvarno mi nije lako. Pokazujem gumu, auto se nakrvio. Užas.
-Vidim guma vam ispustila.
-Jeste. Ne smijem dalje, šmrcam ja.
-Što je ne promjenite, sigurnosnu, ili zalijepite, stojite pred radnjom vulkanizera ??
Dalje je bilo kao u onim limunada filmovima.
Iz dvorišta je izletio vulkanizer koga je poslao Glavnizapovjednik, sav sretan što ne mora daleko ići. Njegov sin mi je rekao da sam mogla ponijeti i neku čokoladu ako sam mislila doći kod njih. Vučjak raskide skoro lanac, sigurno je i on htio pomoći oko gume.
Sve u svemu, sretno je prošlo.
Ura ... proljeće je, ptičice cvrkuću, marelice mašu laticama, pčelama, a Albi čeka moju sljedeću posjetu i zadovoljno prede na suncu
Oznake: proleće, auto, točak
