AnaM

nedjelja, 07.11.2021.

Ciklopentanoperhidrofenantrenski prsten...

Prsten…
Sedim sa društvom pijuckam piće, čekam roštilj, kad muzika zatandrče krešendo
-Za vas dragi gosti, vaš izbor.
Muka me uhvatila, znam, sad će krenuti od stola do stola i ispunjavati želje. Htedoh pobeći, kao da se napudram, ali to ne radim deset godina, možda da popravim ruž ispod maske?? Konobar prilazi i servira, a od onih mirisa zavrte mi se u glavi. Nećeš meco ostaviti toplo pečenje, sedi tu i jedi, ubeđujem sebe. Dok ja grickam kožuricu pečenja, zalivam crnim vinom, mic po mic dođoše do našeg stola.
-Šta dama želi??
Hm, misli se roje, želim naravno kao misice, mir u svetu, želim svima zdravlje i blagostanje, želim… ma svašta želim, za prvo može dobitak na lotu, posle želja koliko voliš. Najmanje mi je želja da neko tambura ili gudi violinom iznad moje glave,a kapljice znoja mu kaplju po salati. Njegova pratilja se dere dok ja čerečim prasetinu. Htela sam onu otrcanu fazu da kažem
-Nađi me. Kakve sam sreće i našao bi me.
Onaj vražičak u meni šapuće
-Zatraži onaj prsten.
-Ciklopentanoperhidrofenantrenski prsten??


Vražičak u meni
-Znate li ciklopentanoperhidrantenski prsten, prstem kao prsten,svi ga znaju i kad ne pevaju.
Gleda me pevač belo, onaj violinista završio tehnologiju, honorarno zarađuje po kafićima jer u struci nema posla, pa zna odmah počne nešto da gudi, i nađe me, zasvira, a onaj odmah prihvati.
Prsten ona nosi na ruci, pa pati što ju je baraba šutnula, a ona ga voli i dalje i sve nešto takvo. Gledaju me gosti kafane sažaljivo, tužno, u zemlju da propadnem. Onaj vražičak sigurno uživa, gosti skupljaju dobrovoljni prilog da mi naruče bocu vina, kad se napijem manje ću da patim za onom vucibatinom, ko zna kojom što me ostavila.
Pokušavam objasniti da je to hemija, da je prsten samo formula jedinjenja i da smo sa njegovim imenom lomili jezik. Ništa ne vredi, on navalio, pati, pa pati. I jesam patila dok sam mu naučila ime, ali nije to kafanska patnja, više patnja jezika da se prelomi.
Zato molim cenjene bloger da mi nađu neku pesmu za drugi put, mislim kad nabavim papirče za kafanu da nisam opasna po okolinu. Ko bi rekao da će mi i to trebati…

- 18:15 - Komentari (32) - Isprintaj - #