Čovek je čovek, a politika politika
Bez obzira kako si uspešan, ako privatno nisi čovek, sve je badava...
Ovo je priča za koju je možda čulo tek nekoliko ljudi.
Skinuto sa neta…
Radi se o dvojici od tri tenora – Luciano Pavarotti, Placido Domingo i Jose Carreras – koji su uskomešali svijet svojim zajedničkim pjevanjem.
Čak i oni koji nikada nisu posjetili Španjolsku, znaju za sukob Katalonaca i Madrižana, od kada se Katalonci bore za autonomiju od dominantne Španjolske sa centrom u Madridu. Tako se dogodilo da je Placido Domingo Madrižanin, a Jose Carreras Katalonac.
Zbog političkih razloga, 1984. godine Carreras i Domingo postali su neprijatelji.
Budući da su bili vrlo popularni i viđeni po cijelom svijetu, obojica su u svojim ugovorima napisali da će nastupiti samo ako onaj drugi nije pozvan.
Godine 1987. Carreras se sreo s većim neprijateljem od svog rivala Placida Dominga. Iznenadila ga je strašna dijagnoza: leukemija!!! Njegova borba protiv bolesti bila je bolna. Imao je brojne tretmane. Pored transplantacije koštane srži, transfuzije krvi su ga primorale da jednom mjesečno putuje u SAD. Nesposobnost za rad i visoki troškovi ovih putovanja i medicinskih tretmana iscrpili su njegove financije.
Pri kraju svojih financijskih mogućnosti, otkrio je u Madridu fondaciju čija je jedina svrha bila podržavanje tretmana bolesnika od leukemije. Zahvaljujući podršci “Hermosa” fondacije, Carreras je pobijedio bolest i vratio se pjevanju. Još jednom je postigao uzvišen i zaslužen položaj i pokušao se priključiti fondaciji.
Čitajući njihove propise otkrio je da je osnivač, najveći ulagač i predsjednik fondacije bio Placido Domingo. Kasnije je otkrio da je Domingo osnovao ovu organizaciju da mu pomogne u liječenju, ali je htio ostati anoniman kako ga ne bi ponizio zbog prihvaćanja pomoći od “neprijatelja”.
Najdirljiviji dio ove priče je, ipak, njihov susret …
Iznenadivši Dominga prilikom jednog njegovog nastupa u Madridu, Carreras je prekinuo njegov nastup, ponizno kleknuo na koljena, zamolio za oproštaj i javno mu zahvalio. Domingo mu je pomogao da ustane i srdačnim zagrljajem započelo je veliko prijateljstvo.
U jednom intervjuu reporter je upitao Dominga zašto je osnovao “Fondaciju Hermosa” i pomogao “neprijatelju” i jedinom umjetniku koji mu je bio konkurencija.
Njegov je odgovor bio kratak i jasan: “Ne možemo si dopustiti da izgubimo takav glas.“
Ovo je istinita priča koja triba poslužit kao primjer i inspiracija.
Sljedeći put kad vidiš zvijezdu koja pada znaj, u svom srcu, da je to duša nekoga tko je postigao cilj davanja svoje ljubavi drugima .
