AnaM

Sinoć oko 20h sretstva informiranja panično javljaju, dolazi nevreme ...
Na onih 40 stupnjeva, to mogu samo još sjekire da padaju s neba. Onako troma, tupa, buljim u Tv naizmjenično iu internet novine. Panika.
Odjednom tras bum, puče nešto.
Načulji uši, da li to susjed renovira stan i obija pločice, ili ... Bilo je ili. Grmilo, sevalo, tutnjalo ... ljepota.
Otvorim sve prozore, predivan propuh donese zrak ...
Dočekala sam ga uz fanfare ...
Oni se deru i dalje kao da će smak svijeta, a ja dišem ... dišem ... dišem ... Osjećala sam sam se pjesnički, vjetar mrsi moju kosu, svih 10cm, oči gledaju u daljinu, ne traže obožavatelja, nego da gledaju dokle će da pršti. Srce kao dijete, raduje se i zove dušu na tulum. Zvijezde nam nisu trebale oblaci su dobro došli. Dok si rekao piksela postadoh pjesnik.
Nažalost nije bila oluja, nego olujan, trajalo je cirka 11 minuta, sa sve predigrom, ali daj šta daš