AnaM

Na fakultetu sam imala predmet analitička kemija.
Nisam genije, vise neki prosjek, ali ta kemija mi je bila zanimljiva, pa sam u vježbama išla dosta brzo. Smandrljam to za desetak minuta, i onda čekam ostale. Bilo je tako sve do neke titracije uz indicator metil-oranž.
Svi završili, a meni nije dobro, nije dobro, vraćaju da ponovim. Prva tri puta sam to prihvatila, peti put se uspaničila, a sedmi je već došao I asistent vidjeti genijalca koji troši materjal.
Ne volim kad mi netko stoji iznad glave dok radim, ali nisam imala izbor.
-Pažljivo sad, kap dodajte pa Stann, kap pa Stann.
Titrira čekam, titrira čekam, svi već kući otišli I jednog trenutka asistent reče
-I ??
I dodam ja još jednu kap.
Muka ga uhvatila.
-Vi ne vidite prijelaz žute u oranž. Zapamtite, ne možete raditi s tim indikatorom.
Kasnije mi je to dobro došlo u životu.
Potpuno nevažna životna epizoda, već zaboravljena. Ali, uvijek to ali. Fotografiram ja I tako objavim sliku, I meni lijepa ona slika, ali savjetnici (uvijek netko gnjavi) navalili da fotošopiram (ili već kako se to kaže). Opirala sam se koliko sam mogla, ali legoh na rudu. Taj program mi napravi circus u kompjuteru. Skoro sve mi slike izbrisao. Vježbala sam I kajala se, ali nije se vrag dao van iz kompa. Slike mi nekako tudje, antipatične. Jedva sam ih prihvatila i postale mi lijepe.
Kad opet dežurna gundjala
-Što ti je to tako blijedo, pa zelenkasto ?? Nema tople žute boje.
Tandrmoljka mu, setih se ja metiloranža.
Sad sam sigurna da svi ljudi vide različito boje.
Meni paše zelena suknja sa crvenim puloverom. Okolina se zgranjava a ja se branim crveni cvijet na zelenoj travi. Priroda ne griješi ...
Čitam one postove o fotografijama I svi neke normalne problem imaju, samo meni žuto narandjast ... Odoh čeprkati. Ako me nema izbrisala sam slike, postove bivše I buduće, kompjuter, ma cijeli planet, nema ni vas to vidjeti…