AnaM

Znanstvenici proučavaju svakakve stvari.
Nije im lako.
Od odluke da li je pobuna buha na Himelajima bila uspješna ili ne jer je monarhiju naslijedio vlastodržac, pa do rješenja na pitanje zašto se na blog ne može.
Za buhe se ne može naći odgovor, jer se još istražuje, a i blogo-pitanje je još u istraživačkoj fazi.
Da, da sirotani znastvenici.
Mjesecima, pa čak i godinama skupljaju podatke, uspoređuju, ocjenjuju dogadjaje i na kraju poslije zrelog razmišljanja, objave do čega su došli.
Evo na primjer, meterolozi, znanstveno pristupaju svojem poslu. Mjere temperaturu zraka, mora, kretanje vjetrova, padavine u milimetar. Nakon dužeg vremena donesu odluku kakvo će vrijeme biti, Jučer rekoše kiša, ali bilo vedro. Omaklo se nešto.
Prost narod to drugačije radi, jer za bolje ne zna, nije znanstveni radnik. Ako te trga u kostima kiša će, ako su vjetrovi bilo je graha za ručak. Padavine po glavi stanovnika obično su po turu prekršitelja nekog zakona domaćeg (nenapisane zadaće, ili bijeg iz škole). Na Kvarneru je još bolje. Ako Učka ima kapu, kiša će. Nema promašaja.
Znanstvenici su dokazali da dijete ne smije se nikako tući kad nešto pogriješi.
Sad se to zove zlostavljanje. Ako se dogodi nešto tako strašno, onda idu i dijete i roditelj kod psihologa. Pri tom razgovoru dijete se drži za tur, a roditelj za novčanik. Mene nisu tukli, ali me ja mama znala pogledati strogo i reći, doćiće tata kući, videćeš već. Kod psihologa me nisu vodili, ali na sladoled sa predavanjem da se to ne radi tako nego ovako, jesu. Lizuckala sam sladoled razmišljajući o sledećem znanstvenom poduhvatu koji će mi doneti krem šnite. Koliko im je to uspjelo, pokazala je budućnost.
Nakon višegodišnjeg proučavanja, znanstvenici su došli do zaključka da se nakon uzimanja hrane ne smije ući u vodu. Na mene su se nepedagoški derali da se ne smije u vodu poslije obeda, nego moraš mirno ležati i čekati 1 sat koji nikako da prodje.
Najnovija proučavanja su oko onih mnogobrojnih valova koji prolaze kroz nas, kao zrače nas.
Znam da su mi govorili da ne smem proći ispod dalekovoda jer ću promijeniti spol. Kad sam se naljutila na ženski spol, ustvari samo na jednu ženskicu koja se uplela u moje interesne zone, prošla sam ispod tog famoznog dalekovoda nadajući se da ću postati muško i pokazati joj njenog Boška Boškovića. Ništa se nije dogodilo.
Mobitel ne nosim sa sobom na opštu žalost svih poznanika. Čekam da me čipuju.
Sad se proučava učinak interneta na psihu čovjeka.
Ne znam dokle su znanstvenici došli, ali primijećeno je da je jutros povećana potrošnja sedativa po glavi blogera jer nije se moglo učantrati na blog. Ako si se i učantarao, badava ti, tvoja remek djela komentara i posta nema...
Sad tko preživi, preživi, tko ne preživi neka šeta po kiši ...
Sunce gvirnulo i...
Nešto se promjenilo i pokvari mi post, jer sve na blogu radi…
Nije lako biti znanstvenik.

Sad treba pogoditi da li je najpopularnija sporedna stvar na svijetu balet ili nogomet?? Hm??

Uhvatilo me proljetno spremanje i bacanje stvari.
Staretinar sam i sve mi nešto žao, ali ...
Napredovala sam sve dok nisam vidjela koja sam ja bogatašica.

Probudim se jutros kao svaki pošten čovjek u ranu zoru, oko 8 sati.
Na prozorima sto nekih tandrmoljaka, roletne, zavjese, zavjesice i ostale krpe što kupe prašinu, ali i prave mrak ne bi li se što duže uživalo u toplini kreveta.
Maknem sve to, i gvirnem ... Ijao ona kišetina koja je došla sa zapada, nošena vjetrom razbudi me u sekundi.
Trljam oči, da li su to prljavi prozori ili ...
Snijeg.
Da pravi pravcati snijeg.
Nije baš vijavica, ali promiče.
Zato molim gospođu zimu da se vrati po svoj pinklec koje je zaboravila jer proljeću nisu potrebni, a još manje meni ...
Nosi se snijegu na sjeverni, a možeš i južni pol ... geografija mi nije jača strana, ali znam da tamo kukaju kako im je vruće .

Slika je samo da vas uplašim buuuuuu (nije današnja)

Greške se uvijek događaju.

Ja sam trebao biti crveno jaje.

Imam samo sedam dana.
  Dok su se druge oblačile u prekrasne Uskšnje boje, meni izraslo perje

Ne znam što je to, dobro ili loše, ali darovali su nam život... nasmijmo se i krenimo se boriti sa problemima.

Jedna šalica??

Možda dvije??

Neki dodatak??

Ambijent??

Ništa od toga.
Važno je samo sa kime piješ kavicu...

Svijet oko nas

Postoji realan život i život na internetu.
I jedan i drugi žive, isti ljudi, iste životinje, isti cvjetovi, drveće.
Isto se ponašaju ...
Da li ??
Ovo je planet mora, sunca, zraka, radosti ... planeta dobrote ...
Neki su nesposobni za opstanak, neki glupi, a neki i ne znaju što ih je snašlo.
Dio parka, ostavljen netaknut, za nekoliko godina se ispreplete travama, šibljem, palim drvećem. Postaje neprepoznatljiv. Preživljuju samo najjači ili možda najsebičniji.
Mudrica smokva raširila grane preko marelice koja je poletila cvjetovima ... i prvi vjetar, mraz, udari dobro nestrpljivu marelicu. Smokva čeka neko bolje vrijeme.
Jagoda se zavukla pod stabljike posađenog luka i krumpira. Davi ga svojim izdancima. Tko će preživjeti ??
Pas ljubimac, obučen po posljednjoj modi, nahranjen, pažen, mažen, veselo maše repićem drugu divljaku. Dočekan je na zub, doslovno, i zabezeknuto gleda svoju poderanu odjeću, otetu hranu, krvavo uho.
Maleno pile staro tek jedan dan, napalo brata, i ubilo ga, a onda se kočeperno uputio ka drugome i nije mu dalo da pije vodu.
Čovjek je čovjeku vuk, a možda i nije.
Bježim iz reale u svijet interneta, fejsbuka, twitera, sajtova, svijet pun ljepih, pametnih ljudi, dobronamjernih, koji znaju kako pomoći, ljudi koji ti požele dobro jutro uz cvjetić, šalicu kave, anđelčića i osmijeh, osmijeh, osmijeh ...
I pitam se da li loši ljudi nikad ne idu na internet ??
Postoji li mjesto gdje nije vječita borba za opstanak, surovo obračunavanje sa slabijim, postoji li Utopija.
Na ovoj planeti očito ne ...

Post posvjećen malenom piletu koje nije preživjelo drugi dan života jer... ostavimo to , zar je važan razlog??

Ne znam kako ko ovo korisno čudo zove, ali ja ga znam kao tačke.

Čim je došla u kuću gurnuli smo je u drvarnicu. Bila je lijepa, mlada, puna elana za rad. Naravno, odmah smo joj dali najgore poslove raditi. Nije se bunila.
Nije dugo izdržala, ljepota se pomalo gasila, kotač je počeo kočiti, postala je teška i troma.

Lijepa je mladost, kad sve možeš.
Zašto ta starost uopće dolazi ??
Nitko je ne voli, ni mladi, ni ne tako mladi.
Opet, kad razmislim, svi se guraju nadajući se, ma ne, sigurni su, da će se dočepati starosti. Zašto li ?? Hm ... možda jer je alternativa vrlo neugodna ...