AnaM

Postoje ljudi koji odlično kuhaju, i ona druga vrsta.
Ne znam kako se to odredjuje i svrstava, ali ja pripadam drugoj skupini. Sa strahopoštovanjem čitam recepte blogera koji iz one brašnovite gomile raznih sastojka, ili kupusa svih mogućih i nemogućih vrsta, naprave nešto što ti nabacuje kilažu, ali ne možeš stati jesti.
Trebalo je spremiti nešto slatko.Lako ja to zabrljam, umutim desetak jaja, maslac, orasi, čokolada, prste polizati.
Avaj.
Matori pijetao istjerao mlade konkurente, pa se zgranuo na navalu kokica. On starije pristojne, bježe od njega, pa kao slučajno malo zaostanu. Mlade, su lošeg odgoja, ili pune hormona pa nemaju vremena za to igranje, nasrću na njega, i sirotan se sakrije pod smokvu.Ofucao se, i kukuriče tek reda radi, ali mladim pijetlovima još uterava strah u kosti.Okreni obrni, dok se oni predomišljaju mogu li ili ne, ostadosmo bez jaja.

Jaja, neću kupovati, sram me je. Boc, boc, Google. Ima, torta sa jednim jajetom. Nisam od onih kojima je u kuhinji vaga na počasnom mjestu, pa onako otprilike ... I napravi se nešto, ispeče se, ali ... Poče namigivati, i praviti smajlove, pucati. Panično tražim pomoć da se isječe za filovanje ... To se skroz rasturi, više kao neki mljeveni keks došlo ... Što ću, u filu je spas, ali on sve negdje bježi, očito mu se ne svidja torta kao haljinica.
Šlag je zadnja nada. Natrpam onako solidnu količinu, sve nabijem na gomilu ...

Problem je bio s rezanjem torte na komade ... ali pojedoše sve ...
Molim one kojima se torte zovu nekako bombasto i uvijek ispadnu dobro da ne čitaju.

Ako su pročitali da se ne smiju.
Ako se smiju, neka se raduju.
Ako se raduju, shvatili su, život je lijep, ne može nas naljutiti ni loš izgled ako je okus dobar ...