AnaM

Šašavo jutro ...
Danima je vruće, ma šta vruće, u nesvijest pasti. Najavljivane kiše zaobilaze, tek ponegdje dojuri neki "vjetrić" kao tornado.
Jutros ja u ranu zoru krenula iz civilizacije na zdravi seoski zrak... ranije da ne idem po pretoplom.
Brrrrrrrrrrrrrr, hladno, 16 stepeni
TV trubi danima da se oblačimo slojevito, pijemo čajeve i ne izlazimo iz kuće. Ne znam kako misle da ljudi stignu na posao?? Možda je u medjuvremenu izmišljen neki aparat koji pritiskom na dugmence katapultira te na željeno mjesto. Naravno, mora biti to opcija na mobitelu, inače nema svrhe.
Smrzli mi se svi slojevi.
Najzad me je ugrijao kontrolor u busu. Ne nisam dobila pusicu, samo je tražio kartu.
A karta u velikoj putnoj torbi,pa moja torba, U toj torbi malena torba s dokumentima, a u pregradica jednog od onih modernih novčanika trebala bi biti karta. Otvaram brzo sve torbe, sadržaj izručujem pola na pod, kupim ... pola u krilo nekoj ženskoj koja ima minicu, a mršave noge i sve propada. Te ženske. Zašto nije lijepo obukla poderane traperice ?? Ha ... dolazim do željene pregrade karta nije tu. Naravno, stavila sam je u džep za hitne slučajeve uz neki sitnoiš da se ne sramim pred džeparošima ...
Kontrolor me bijesno gleda, pola autobusa izlazi na prvoj stanici, a ja zajapurena predajem kartu.
-To nije karta za bus, to vam je kartica za popust u knjižari Vul ...
Ha ... idemo ponovno.
Znači karta je ipak u nekoj od torbica ili pregradica ...
Izgleda da je toplije nego što sam mislila.
Kontrolor briše rukom mokro čelo, maše kolegi, i izlazi.
Muškarci su nemogući, uvijek žure, a baš sam došla do pregradice s kartom ...