AnaM

nedjelja, 07.08.2016.

Seoska idila...


Dan kao svaki dan na selu. Od rane zore deru se pijetlovi, koke, purice, hoće da šetaju. Ja spavalica jedva otvaram oči i u devet, ali ...
Otvorim jedna po jedna vrata, izlaze svi na travu, ali jedno purence, jedva na nogama stoji. To je ono što neće jesti koprivu. Vidim što mi slijedi, pa ih povedem, na kraj vrta gdje smo ostavili koprivu za njih. Svi navale sretni, ali ono neće. Ubedjujem ga ja onako glupo
-Jedi, bit ćeš velik i zdrav. Trčaćeš veselo ...
Samo što mi ne kaže, jedi ti kad ti je tako lijepa kopriva. Potpuno ga razumijem, nisam ni ja od neke zelenjave. Bolest ne pita, sad ću ga uvjeriti. U vrtu stara metalna stolica. Stavim je u koprivu, mahnem puriću i sjednem .
Ijaaaaooo ... stolica šuplja, moja suknja kratka. Što reći, derala sam se i mahala štapom, kao svatko tko sjedne u koprive. Purići se razbježali iz te moje apoteke, ja sjedim i ne mrdam, a pozadina mi bridi.


Bio bi to kraj posta, ali nije kraj dok nije rečeno.
Slike nema iz razumljivih razloga…
Pridižem se polako s one rasklimatani stolice i vidim nešto blista u travi. Malo sam zaškiljila... mrda...
-Albi, Vičem panično. On samo podiže glavu i nastavi da se liže i ulepšava. Šipak će dobiti popodnevni obrok.
Ono sjajno, blistavo, kreće lagano vijugajući ka meni.
Ja se ukočila.
Zmija.
Zmije su zakonski zaštićene, ko li izmisli taj glupi zakon?? Sigurno je bezopasna, ali u mojim očima to je bila anakonda.
Iz daljine, pijetlovi kukuriču, koke se prave poštene pa kao bježe ispred njih, Albi se uljepšava za večernji izlazak, dvonošca ni od korova.
Anakonda I ja oči u oči. Obe kao paralizirane, ja od straha, ona lovi. Štap mi ispao iz ruke.
Purice veselo grickaju koprivu. Ne primjećujem da sam napravila korak unatrag i da stojim u koprivi. I ne peče me.
Kad sam se već vidjela progutanu od tog čudovišta, polomljenih kostiju, stiže bijeli vitez ...
Mahnu krilima onaj puran koji ne voli koprive,i skoči na anakondu, kljucnu je dva tri puta, i ona se umiri.
Gleda me ponosno I očekuje nagradu, smokvu.
Uvijek se nađe vitez koji spašava mece ili princeze, samo treba neki put malo pričekati.
Žrtvovaću se, kad je on za mene, kuhaću mu koprivu da bude veliki I zdrav i neće slaviti niti Božić niti nešto drugo.
Treba ga čuvati, teško je sada naći pravog viteza zaštitnika…
- 13:58 - Komentari (12) - Isprintaj - #