AnaM

Duboko u noć bude me neki glasovi.
Da je prava romantika, nebo bi bilo posuto zvijezdama, proljetno-ljetni lahor bi pomilovao moje obraze, a mjesec mi se nasmiješio kroz zavjesu.
U biti malo je drugačije.
Ne vidi se ni jedna zvijezda, reflektor s igrališta zaboravili ugasiti ili neki novi klinci još uvijek vježbaju nogomet nadajući se da će postatiti igrači čuvenih klubova, a zapara koja dopire do mene je zbog klime koju nisam upalila.
Ležim mirna u noći i osluškujem glasove. Skupina mladića ispija pivu na klupi u parkiću, a mir noći donosi mi njihove glasove.Tema je interesantna, pričaju o djevojkama. Naravno, na prvom mjestu je izgled.
Jedan podignuvši malo glas, skoro viče,
-Grudi, makar i silikonske i dupe, onako da imaš što uhvatiti.
Tajac na trenutak, sigurno klimaju odobravajući. Prepipavam te dijelove tijela, ima šta da se "uvati", položila bih kod ovog prijemni.
Tu bi mi trebala slika naših blogera, ali Google pomaže

Osmijeh donese svako novo biće koje gvirne na svijet.
I pupoljak cvijeta, i maleno pile I nestašno mače.
Toliko živih bića se radja svake sekunde I svatko želi samo jedno, da bude sretno i živjeti.
Mislimo da imamo ista prava.
Možda postoji neka sudbina u kojoj je zapisano i dobro i lose svakom živom biću.
Gradimo piramidu života od dobrih i onih manje dobrih doživljaja.

Bogat si tek kad imaš nešto što nikada ne možeš kupiti novcem

Albi odlučno mjauče i ima druge prioritete...

I to u društvu ove zavodnice

Svako ima svoj izbor

Vidi ih, samo kavu kuhaju, nigde mesa.

Što me gledaš, ovdje je toplo.
Purice voziš kolima, a mene??
U povjerenju, auto je topao, ali nije neka marka...

Susjedi znaju biti nezgodni, kritikuju i gvirkaju na svaki korak...

Uvijek se divim krasnim receptima na blogu.
Čim Dražen;) ili gurmanka objave post, trčim po ideju. Samo se tužno smješkam, kulinar nikad od mene ... Mnogo sve teško…
Svi kolači stoje kao vojnici, torta je ista sa svih strana. Kod mene su kolači više kao rasturena banda, a torta kao da je netko sjeo na nju. Ne znam zašto se uvijek nakrivi i gvirka ... valjda gleda tko će ju pojesti.
Kako je na selu ostao onaj gajtan što se gurne iz fotića u kompić, pa ispadnu slike, redjam ove stare sa Uskrsa.
Koke su bile vrijedne ove godine. One uobražene "silikonke" umjetne, koje su sirote pjetliće kljucale do krvi po nogama, smo izbacili. Pjetlićima smo doveli prave domaće koje znaju za kokošji red, pa je bilo puno jaja.
Tradicija je u našoj obitelji, da poslije Uskrsa iskoristimo ofarbana jaja, za ovaj ručak.
Prvo se kuhani krumpir isjecka i sakrije se dno posude. Po njemu se poredja slaninica. Pršut bi bio bolji, ali smo ga pojeli.

Stave se na sve to izrezana jaja, što više, da ih se riješiš, jer si previše pripremio, i badava sam ih svima dijelila, svi su se revanširali, pa je gomila da se uplašiš ...

Još malo krumpira i na njega krastavčići. Stavila bih i malo ljute paprike, ali ljuto samo ja volim, a moja kilaža ne dozvoljava da ovo sve sama pojedem.

Sad se mora žrtvovati još dva, tri živa jajeta koja se umute s vrhnjem, mrvičak ulja (a stavim koje dohvatim, obično maslinovo, ali da bi recept bio zastrašujući, napisaću, žlica sezamovog, bundevinog i kikiriki ulje), dodati sol i to se zaklelja po onom. Ako nisam i naredjala svih najljepše, ili se jaja potrgala pri rezanju, sve se sakrije.

To se gurne u pećnicu na 200 stupnjeva i peče 15, 20, 25, 30 minuta. Tako nekako…
Ja gledam u ono staklo da ne izgori, isključim računalo za svaki slučaj, jer ne voli nitko moje zagoretine, ma koliko efektno izgledale ... Ne znam zašto, slike izgorjelog ručka uvijek poberu puno lajka na fejsu od nekih kuharica kao ja ...

Na kraju može se staviti nešto crveno da izgleda ljepše.
Rotkvice ?? Nisam ljubitelj.
Čeri paradajz ?? Nije stigao još pravi, a u radnji ne kupujemo ...
Hm ... može se staviti ruža ... imam ovu koja tužno gleda poslije kiše ...
Ako netko pravi slatko i džem od ruže, zašto ja ne bih stavila na jelo ??

Dobar tek.

Dilema, biti il ne biti najčešće nas ostavi na pola puta.
Skočiti ili ne skočiti, boriti se ili hrabro pobjeći ??

Albi je obranio mušku mačju čast,

zadobio na trenutak lijepu macu iz susjedstva,

a sad liže rane…

Do...

re...

mi...

fa...

sol...

la...

si...

do...

Svatko nekog patuljka voli više nego ostale.
Vjerovatno se indentifikujemo s njima.
Učo, Ljutko, Pospanko, Stidljivko, Glupko, Srećko, Kihavko ...
Ova su dva patuljka ostala srediti vrt,
Kihavko se sakrio iza lista jagode, ima alergiju na na sve skupa što se događa,
a ostali otišli sa Sneguljicom na kavu.